“Igraj, vjeruj, živi!” naslov je autobiografije Krešimira Ćosića, jednog od najvećih hrvatskih košarkaša i sportaša, koju je prema zapisima svoga oca oblikovala Ana Ćosić Pajurin, a koja je u četvrtak navečer svečano predstavljena u Klovićevim dvorima u Zagrebu.
“Mislila sam da će biti puno brže. Nakon tri godine rada, mislim da se isplatio trud”, rekla je na promociji Ana Ćosić Pajurin te dodala kako joj je najveća poteškoća u radu na knjizi, koja prati razdoblje Krešine igračke karijere od 1965. do 1983. godine, bio generacijski jaz.
“Najteže je bilo što se to događalo davno, puno prije moje generacije. Bilo je puno nepoznatih imena, događaja o kojima nisam znala puno. Mi mladi ne znamo što se tada događalo. No, željela sam da se zna što su oni uspjeli.”
Izvršni urednik autobiografije Alan Čaplar rekao je da već dugo nije tako uživao u čitanju i stvaranju jedne knjige, iako je u početku postojala bojazan da će u njoj biti puno faktografije.
“To nije priča samo o košarci, nego jedna topla ljudska priča. Knjiga je pravi život ispričan iz prve ruke i omogućava nam da uđemo u njegovu intimu. Najvrednije od svega, Krešu kojeg poznajemo kao košarkaša i diplomata, sada upoznajemo i kao književnika”, istaknuo je Čaplar.
Ćosićeva autobiografija izašla je u izdanju Večernjeg lista, a zamjenik glavnog urednika ovog hrvatskog dnevnika Mislav Šimatović smatra da je ova knjiga djelo koje se nije smjelo propustiti.
“Novinarskim žargonom rečeno, to je roba koju moraš imati. Radi se o vrijednom dijelu sportske publicistike, u čemu naša scena malo oskudijeva. To je sveobuhvatno djelo, nije samo povijest košarke i razvoja sporta”, ustvrdio je Šimatović i dodao:
“To je vrijedno literarno djelo, to nije samo sportska publicistika. Knjiga nije namijenjena samo ljubiteljima košarke nego i ljubiteljima dobre pisane riječi.”
Na promociji knjige nazočni su bili mnogi uglednici iz svijeta sporta, politike i društvenog života, a o životu s Krešom Ćosićem prisjetili su se i njegovi reprezentativni suigrači i klupski suparnici Rato Tvrdić, Nikola Plećaš, Bogdan Tanjević.
“Kako sam ja Krešu doživio? Volio sam ga. On nije mrzio nikoga. On je uvijek pomagao, dijelio savjete. Bio je preteča košarke, ne samo kod nas, nego u svijetu. To je jedini košarkaš kojeg ja znam koji je mogao igrati na svih pet pozicija. Ja nisam vidio da se rodio takav”, prisjetio se legenda splitske košarkaške scene Rato Tvrdić, kojeg Ćosić u svojim memoarima spominje kao igrača koji je uvijek bio pozitivan i spreman ići glavom kroz zid, kao igrača kojeg bi uvijek želio imati u momčadi.
Nikola Plećaš je istaknuo Krešine zasluge za brojna odličja koje su osvajali tadašnja reprezentacija Jugoslavije i klubovi za koje je Ćosić igrao.
“Igrati s Krešom je bilo sjajno. Stalno je imao nešto novo. Zahvaljujući njemu osvojili smo velika prvenstva, brojne medalje. U ime ovoga grada zahvaljujem mu što je došao u Cibonu i donio naslov prvaka države. Da nije bilo Kreše u Ciboni, nisam siguran da bi Cibona bila prvak države”, rekao je Plećaš kojeg je Ćosić nazvao najboljim šuterom svoga vremena.
“Velika hvala Ani što ćemo se moći prisjetiti prijatelja i s njim popričati”, dodao je “Sveti Nikola”, prva velika zagrebačka košarkaška zvijezda.
Bogdan Tanjević se Kreše prisjetio kroz brojne anegdote da bi na kraju izlaganja ustvrdio:
“Obožavao sam ga, čitav život ga nosim sa sobom. Svaki dan pričam o Kreši.”
Dino Rađa je zahvaljujući Kreši Ćosiću uvršten u seniorsku reprezentaciju već sa 18 godina, kada kako sam kaže “to možda nije zaslužio”.
“Bilo je starijih igrača koji su možda mogli dati malo više. Za njega se priča da je avangarda, ispred svog vremena. Gledao je barem tri godine unaprijed. Nevjerojatno je inspirativan i sve što je radio, radio je s osmjehom. Čak i kad je vikao na nas. Zahvalan sam mu na svemu”, kazao je Rađa koji je 2018. godine pridružio Kreši Ćosiću, Draženu Petroviću i Mirku Novoselu kao četvrti Hrvat koji je uvršten u Košarkašku kuću slavnih u Springfieldu.
Promocija je obogaćena glazbenim programom u kojem su Antonija Matković Šerić i Gospel zbor Sunce izveli skladbe koje su opisale život Kreše Ćosića: “Kalelarga” koja je posvećena njegovom voljenom Zadru, “What a wonderful world” koja se referira na njegov boravak u Sjedinjenim Američkim Državama i “Ljubav sve pozlati” kao Krešin životni moto.
S najvećih svjetskih natjecanja Krešimir Ćosić je donio 14 medalja, koje su zajedno s osobnim priznanjima izložene u galeriji Klovićevi dvori i mogu se razgledati do kraja svibnja.
Krešo po osamostaljenju Hrvatske posvetio se diplomatskom poslu i radio u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Washingtonu kao ministar savjetnik. Umro je u bolnici u Baltimoreu, 25. svibnja 1995. u dobi od 46 godina.
“Bilo mi je jasno da život ima mnogo šire, dublje i više dimenzije od igre i da je čar igre u pravom, a ne kupljenom nadmetanju. Tako sam rano odlučio da novac, slava i taština za mene ne smiju ništa značiti. Igram, živim i u tome ću uspjeti”, zapisao je Ćosić u svojoj autobiografiji.
Tekst se nastavlja ispod oglasa