Hrvatska nogometna reprezentacija sutra igra protiv Češke možda i odlučujuću utakmicu za prolazak skupine, iako neki smatraju da je zapravo sve gotovo, odnosno da smo i s tri boda prošli s obzirom na činjenicu da u osminu finala idu i četiri najbolje trećeplasirane reprezentacije iz šest skupina, koliko ih ima na ovom Europskom prvenstvu. Nije, naravno, nevažno kada prođete s kojeg ćete mjesta proći u osminu finala.
Navijači se pripremaju za “utakmicu odluke”
I dok u Francuskoj nogometaši hvataju vlak za osminu finala u Hrvatskoj se navijači mobiliziraju kako bi pomogli Vatrenima. Zasad nema naznaka da bi fanovi Vatrenih na bilo koji način nasjeli na provokacije koje se spominju, a koje se navodno pripremaju na nekim budućim utakmicama. Neki tvrde već protiv Češke.
Na utakmici protiv Češke očekuje se preko 15 000 hrvatskih navijača. Podsjetimo, na Parku prinčeva Vatrene je bodrilo više od 10 000 fanova. Navijanje je bilo besprijekorno, što su nakon utakmice s Turskom potvrdili sami nogometaši zahvalivši se navijačima.
Poslije Turske sve se prelomilo
Nakon pobjede protiv Turske sve se pokrenulo, u Hrvatskoj je zavladala prava nogometna euforija. No, nije uvijek tako bilo. Sjetimo se. Atmosfera u Hrvatskoj do prije nekoliko dana izgedala je kao da je ovu zemlju poharao El Nino i ostavio pustoš iza sebe, malo je kome bilo stalo do nogometa. Jednim dijelom zahvaljujući medijima.
Naime, danima uoči Eura malo tko je, osim sportskih novinara, spominjao Europsko nogometno prvenstvo, malo tko se usuđivao prognozirati približni domet Vatrenih. Iako se približavalo Europsko nogometno prvenstvo prave navijačke atmosfere nije bilo.
Nije bilo one pozitivne euforije koja je pratila Vatrene na svim velikim nogometnim natjecanjima, a posebno 1998. i 2008. godine, kada je Hrvatska napravila posljednji zapaženiji rezultat na nekom velikom natjecanju. Kao da se čekala iskra, kao da se čekalo da netko zapali fitilj kako bi se sve pokrenulo.Kako bi Hrvati eksplodirali, Iskra se pretvorila u plamen tek nakon pobjede i sjajne igre u 1. kolu Europskog prvenstva protiv Turske. Dugo je trebalo, ali se dočekalo.
Što je prethodilo?
Puno je razloga tmurnoj atmosferi, prije svega politička kriza koja već danima, zapravo mjesecima, potresa ovu zemlju. Sve je podređeno politici i najavljenom završetku političke krize koji nikako da se dogodi. Da ste prije pet dana upitali građane na ulici koji su predstojeći događaji na rasporedu, a koji bi mogli biti značajni za Hrvatsku, mnogi bi spomenuli ostavku Tomislava Karamarka, premijera Tihomira Oreškovića, izgubljenost Bože Petrova, eventualno bi se netko sjetio obećanog “pakla” Zorana Milanovića, Vatrene ne bi spomenuo nitko.
Možda i zato što su neki mediji pozivali na bojkot reprezentacije, što bi u svakoj civiliziranoj zemlji izazvalo lavinu osuda i negativnih reakcija. U Hrvatskoj su takvi pokušaji da se narodu oduzme navijački duh smatrana normalnom pojavom. U atmosferi koja nije normalna teško je bilo očekivati da će se nacija odmah, po startu Eura, okrenuti sportu i sportskom navijanju. Trebalo je “nešto” i dogodilo se 12. lipnja na Parku prinčeva.
Političari izgubili bitku
Danas, tri dana nakon velike pobjede u 1. kolu, posve drugačija slika, političari polako, ali sigurno, gube bitku s Vatrenima za medijsku pozornost, uglavnom odlaze u drugi plan, gdje i pripadaju. U kafićima, na ulici, u školskim klupama, na društvenim mrežama, sve više se govori o Luki Modriću, Vedranu Ćorluki, Dariju Srni, Ivanu Perišiću, više nitko ne spominje želju Milorada Pupovca da sa svoja dva saborska zastupnika postane potpredsjednik Vlade.
I na Hrvatskoj televiziju promjene, očekuju rekordnu gledanost utakmice Hrvatska – Češka, uglavnom Hrvatska živi u očekivanju te utakmice i za utakmicu s obzirom kako već osam godina Hrvati čekaju da Vatreni prođu prvi krug nekog velikog turnira, barem to. Svjesni da je hrvatska nogometna reprezentacija blizu cilja navijači će dodatno pružiti podršku, poslati pozitivnu energiju sve do Francuske. Dok će neki potegnuti čak i do stadiona na kojem će Hrvatska pokušati pobjedom osigurati drugi krug, kako bi izabranici Ante Čačića osjetili koliko narod živi s njima, koliko želi njihov uspjeh, koji bi bio uspjeh čitave Hrvatske u trenutku teške bolesti hrvatskog društva.
Iako ne želimo ići tako daleko nema dvojbe da bi plasman Vatrenih u polufinale izliječio rane podijeljene hrvatske nacije. Barem privremeno. Ovom narodu treba nešto, makar bilo i kratkog daha, za što bi se uhvatio.
Mogu li to Vatreni? Pobjedom protiv Turske pokazali su put, pobjedom protiv Češke otvorili bi vrata.
Naravno, to ne znači da nema onih koji žarko žele da umjesto Rusa i Engleza hrvatski navijači harače francuskim gradovima. Srećom, malo ih, iako su glasni.
Potpišite peticiju – Naprijed Vatreni, sve za Hrvatsku!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
