Hrvatski nogometni reprezentativac i prvi Hrvat koji je zabio pogodak u finalu SP-a, Ivan Perišić, u razgovoru za Sportske novosti progovorio je o takozvanom ”slučaju Kalinić.” Naime, Ivan se odmara u Splitu, a Kalinić mu je ujedno i najbolji prijatelj.
“Kale je moj najbolji prijatelj i mene je osobno sve to jako pogodilo. Tu noć kada je pala ta odluka, možda sam uspio zaspati samo sat ili dva, nisam mogao zaspati od nervoze jer znam kakav je igrač i kakav je momak. Bilo mi je teško zbog toga”, rekao je sjajni bočni napadač Vatrenih i strijelac čak tri pogotka za Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.
Perišić tvrdi kako jako dobro poznaje način na koji je Kalinić igrao u Vatrenom dresu te je stao na stranu napadača koji je zbog neposluha morao napustiti reprezentaciju u Svjetsko prvenstvo. Postoji li i druga medalja čitave priče?
“Jako dobro poznajem njegovu povijest u reprezentaciji, znam i što su mu treneri sve radili. Da se meni sve to događalo, možda bih pukao prije njega. Međutim, mišljenja sam da je izabrao krivi trenutak”, kazao je Perišić i tako na neki način dao naslutiti kako priča još uvijek nije gotova, odnosno, da o čitavoj aferi i Kale ima što za reći.
Perišić se ne misli tako skoro oprostiti od hrvatske reprezentacije.
“O drugima ne znam, a ja ću igrati za reprezentaciju dokle god budem mogao, dokle god budem pozivan. I kada vidim da dolaze mlađi i bolji, a ja budem stariji, bit ću spreman pomoći im, koliko se od mene bude tražilo, 15, 20 ili 30 minuta.”
O velikom uspjehu Varenih i srebro u Rusiji?
“Mi smo živjeli od početka jedan za drugog i to se vidjelo na terenu, a iz utakmice u utakmicu dizala se atmosfera, mi smo postajali sve kompaktniji. Osim toga, sva ta javljanja iz Hrvatske o slavlju i potpori naših ljudi – vidjelo se kako žive za nas i doživljavaju naše pogotke, naše uspjehe – dali su nam dodatni motiv, sve nas je to silno nosilo da igramo još bolje i to se osjetilo, bar sam se ja osjećao kao da letim.
Napravili smo veliki rezultat, pomalo nestvaran, možda ćemo tek nakon završetka karijere – kada budemo vraćali film i gledali videozapise sa Svjetskog prvenstva u Rusiji – biti svjesni što je napravljeno na turniru. Primjerice, 1998. godine Vatreni su bili treći, za nas je to bilo čudo, bili smo djeca i sve te uspomene nećemo nikada zaboraviti.”