Nije tako davno bilo od kad je Ivan Santini u 29. godini debitirao za reprezentaciju. No, on je jedan od onih reprezentativaca koje ćete vidjeti uvijek nasmijane, iako ga život baš i nije mazio. Ujedno je jedan od onih koji koji je bio napadan zbog vjere.
“Znam da me mnogi doživljavaju kao fanatika i ne zamjeram im jer imaju pravo na svoje mišljenje koje na mene ne može utjecati. U Hrvatskoj je 89 posto katolika, ali dosta njih ne živi tako. To je njihov problem! Nema dana kad ne molim za svoje suigrače, ali im ne „ solim pamet”, nego svojim životom svjedočim put koji vodi prema svjetlu”, rekao je jednom prilikom, prije nekoliko godina, za 057info.hr
Život mu nije bio nimalo lak. Rano je ostao bez oca, a stigla ga je i ozljeda.
“Mnogi život žive tako da sve uzimaju zdravo za gotovo dok ih ne dotakne surova sudbina od koje se ne može pobjeći. Tek onda kad vas nešto dobro potrese shvatite kako treba živjeti i moliti za onaj drugi život koji dolazi, ne ovaj ovdje. Očeva smrt me je zatekla u Austriji, u samoći i trenucima kad mi nije najbolje išlo na nogometnom terenu, bilo je i ozljeda. Uz to nisam dobro ni poznavao njemački jezik pa mi je i to stvaralo problem. Ostao sam slikovito rečeno „zarobljen” u nekim nejasnim mislima. Onda sam čitajući Sveto pismo došao do mnogih spoznaja, Bog me primio k sebi. Zapravo ta „pustinja” u kojom sam se našao me je ojačala i pomogla da budem utjeha majci i ostalima iz obitelji s kojima se svakog ponedjeljka nalazim uz molitvu. To mi je pomoglo da se vratim nogometu na pravi način”, ispričao je Santini.
A prisjetio se jednom prilikom i ozljede.
“Bio sam jedan od najperspektivnijih kadeta Hrvatske i svi su se zanimali za mene. Pa i europski klubovi. Stizale su u Zadar i ponude Monaca i Basela i drugih, ali ja sam jedino mogao ići u Salzburg jer nigdje nisam mogao dobiti dozvolu boravka prije 18. godine, osim u Austriji. Tako sam odlučio otići iz Zadra u Red Bull. Igrao sam uglavnom za juniore i među njima sam bio najbolji. Ali tri mjeseca prije isteka ugovora ozlijedio sam trbušni zid, bruh s obje strane, što je ozljeda do koje dolazi zbog prevelikog napora, ali oni nisu mogli otkriti što mi je točno. Sjećam se, u devet dana tada sam odigrao pet utakmica. Dvije za našu U-19 reprezentaciju, dvije za juniore i jednu prijateljsku sa seniorima. Tad sam tu ozljedu osjetio prvi put. No, nitko nije mogao detektirati što mi je i odbili su mi produljiti ugovor s objašnjenjem da sam prečesto ozlijeđen”, rekao je jednom prilikom za Max.
No, danas je sve to iza njega, ne tako davno zaigrao je i za reprezentaciju, i tko zna što ga još čeka.
