Ivica Kostelić nikada se nije službeno oprostio od skijanja, ali je ipak u ‘mirovini’.
O svojim osjećajima na Zimskim olimpijskim igrama na kojima nije kao natjecatelj, ali je spreman pomoći, kaže da se miješaju osjećaji.
“Ponekad se miješaju osjećaji, ali ostajem miran jer znam da tijelo više nije u stanju poduprijeti razinu na kojoj bih se želio natjecati”, kaže za Sportske novosti.
Pokušao je odgovoriti na to koja mu je medalja najemotivnija.
“Jednom sam rekao da je uspoređivati olimpijske medalje isto kao i uspoređivati vlastitu djecu. Svaku od njih voliš jednako i svaka ima svoju posebnost. Torino je došao kao ostvarenje sna poslije dugog i teškog puta, Vancouver je donio dvije medalje, a Soči je iz mene izvukao sve što sam još mogao dati. Svaka je bila emotivna na svoj način, ali je činjenica da je najljepši trenutak bio zagrljaj s Janicom u Torinu”, kaže.
Protivnik je ukidanja kombinacije, no očito joj je došao kraj.
” To je veliki gubitak za skijanje, ali i za olimpizam. Kombinacija nije obična disciplina; ona je simbol alpskog skijanja kao sporta koji obuhvaća više disciplina, a samo ih kombinacija stavlja sve pod isti nazivnik. Da mi je netko prije petnaest-dvadeset godina rekao da će se kombinacija ukinuti, zvučalo bi mi nevjerojatno. No, danas mi se čini da su mnoge odluke i tendencije ni više ni manje nego sabotaža skijanja, odnosno prilagodba tog sporta mediokritetima što je, naravno, smrt za sport, a prekrajanje kombinacije od 2005. naovamo je na tragu toga. Zato je istodobno porasla važnost PR-a i prodavatelja magle jer sad moraju prodati osrednjost kao izvrsnost. S druge strane, kada sam čuo da bi se na olimpijskim igrama trebalo ukinuti hrvanje, onda se nisam više toliko čudio što žele ukinuti alpsku kombinaciju”, zaključio je.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa