Nakon šokantnog prelaska u Dinamo tri dana prije Rijekinog europskog ispita, Sergej Jakirović dao je prvi intervju za službenu klupsku stranicu hrvatskog prvaka.
– Čast mi je biti trener Dinama. Iznenađen sam, pomalo šokiran, jer sam se u 14 sati kupao u moru, a u 15 sati je sve bilo gotovo. Dogodilo se filmskom brzinom. Nogomet je danas takav. Jednostavno, ponuda i potražnja. Ovo je prilika koja se ne događa često. Svojim radom i rezultatima zaslužio sam ovu priliku. Nadam se da ću nastaviti raditi kao i dosad i da ćemo igrati napadački, otvoren nogomet kako bismo uveselili navijače Dinama, rekao je Jakirović.
Je li gledao Dinamo protiv AEK-a?
– Gledao sam obje utakmice. Bilo je dosta dobrih stvari, počevši od prve utakmice. U njoj se dogodilo što se dogodilo. Druga je također bila jako dobra. To je nogomet, događaju se takve stvari. Imam slično iskustvo iz prošle sezone, zabili su mi škaricama u 120. minuti. Treba ići dalje, podići se, nema vremena za tugovanje. Treba izvući pouke i naporno raditi kako bismo se u četvrtak dobro predstavili i kako bismo pobijedili Spartu. Moramo pokazati gard i da je sve to iza nas.
Kako mu izgleda Dinamo na početku sezone?
– Meni Dinamo uvijek dobro izgleda. Nisam sa svojim klubovima bio uspješan protiv Dinama. Uvijek mi je nešto nedostajalo. To su najbolji igrači u Hrvatskoj koji žele pobjeđivati. Klub je narastao zadnjih godina, najbolji je po svemu. Svi koji smo u nogometu težimo doći ovdje. Bez lažne skromnosti, ovo mi je trenutno vrhunac posla. Ambiciozan sam, želim nešto napraviti i to prenijeti na svoju ekipu. U svakom klubu sam to uspio. Svaki dan moraš dati sve od sebe kako bi dobro igrao i osigurao si egzistenciju. Bez momčadi si nitko i ništa. Moraš se staviti u sklop momčadi da bi ti kao pojedinac napredovao.
Slijede Sparta Prag i onda Rijeka. Koji su ciljevi?
– Prioritet je uvijek prva sljedeća utakmica. Ako možemo ući u Europsku ligu treba za to sve napraviti. Konferencijska je osigurana. Naravno, treba sve napraviti da se osvoji prvenstvo. Da se ne lažemo. Prvenstvo je jako važno i bez dobrih nastupa i osvajanja naslova, nema ni Lige prvaka, ni pretkola, ni ničega. Morat ćemo tu dobro svi zapeti. Imamo određeni zaostatak, odgođene utakmice, tako da moramo sada biti pametni i posvetiti se prvoj sljedećoj da nam bude maksimalan fokus na toj sljedećoj.
Tko je u Jakirovićevom stožeru?
– Marko Salatović prvi asistent, Marin Ivančić kondicijski, Anđelo Roguljić analitičar, trener vratara Gojko Mrčila.
Neke igrače poznaje od ranije…
– Puno igrača poznajem. Znamo se s terena, a kako igraš često jedan protiv drugih, svi se manje više znaju. Dino Perić je čak i igrao sa mnom kad sam ja u Sesvetama završavao, Petra Sučića smo promovirali prošle sezone u Zrinjskom. Antonio Marin nam je pomogao polusezonu u Rijeci. Ostale igrače također znam, maksimalan respekt, oni su dokazani profesionalci, pobjednici, moramo sve napraviti da se što prije vratimo na pobjedničke staze.
Koja je Jakirovićeva glavna trenerska karakteristika?
– Mislim da sam otvoren, direktan, jednostavan, da imam veliku energiju, da svoj karakter i mentalitet pokušavam prebaciti na svoje igrače. Dosta znam stvari. Dosta me puta prevarilo, izvaralo, kako god hoćete u mojoj igračkoj karijeri i mislim da znam u svakom trenutku kako se koji igrač osjeća. Tu sam otvoren za sve stvari. Van terena dat ću ti sve što želiš, ali želim zato na terenu da je učinak, da si maksimalan, tko ne bude maksimalan, nemamo što uopće pričati. Ovo je tvoj posao, radiš ono što voliš, nema ništa ljepše od toga, nije to duga karijera. Moraš biti prije svega zdrav, radimo sve da igrači vide da kroz trenažni proces napreduju, a to moj stožer doista svugdje uspjeva.
Koji je njegov omiljeni stil igre?
– Puno se govorilo o tom nekom tranzicijskom nogometu, to je bilo kad sam bio u Gorici, ja sam uvijek govorio kako bih ja trebao igrati u Gorici. Bio sam debitant u Prvoj ligi s 14 igrača koji nikada nisu igrali u prvoj ligi. Znači moraš biti pragmatičan, izvući maksimum iz svoje ekipe, istaknuti vrline, sakriti mane, ali mislim da sam kroz sve ove godine se nadograđivao, da sam napredovao, ne razmišljam ni blizu kao kada sam vodio seniorsku momčad Sesvete. A sada naravno, imaš preko 200 ligaških utakmica, europskih i još možeš učiti naravno, svaka nova utakmica ti je nova pouka. Nadam se da ćemo prenijeti svoje zamisli, ova ekipa ima ogromnu kvalitetu, potencijal. Svaki nam je igrač bitan, osobito u ovom gustom rasporedu. Naše je samo da im damo priliku, na njima je sve ostalo, da opravdaju povjerenje, da iskažu učinak kroz momčadsku igru.
Koji mu je bio najveći izazov do sada u karijeri?
– Sve je bio izazov, ali mislim da u trenutku kad sam došao u Rijeku je bio najveći izazov. Sjećam se dobro što smo pričali, kako su ljudi bili zabrinuti. Mi smo donijeli, neću reći dašak, dosta optimizma, dosta pobjedničkog mentaliteta, mi smo u zadnje dvije godine jako malo gubili. Mislim da imamo 11 poraza u dvije godine, to smo uspjeli prenijeti na ljude u klubu i u do selekciji i mislim da je to bio daleko najveći izazov do sada.
O čemu ovise rotacije?
– Najviše ovisi o energiji . Nije toliko ni o fizičkom zamoru, koliko psihološkom, naravno da i drugi igrači koji su tu da se osjećaju kao dio ekipe, da im daš do znanja da nije samo prazna priča i flloskula kad kažem da je svaki važan, nego da to pokažem svojim postupcima, da dobiju priliku, sve je do njih. Tebi je najgore za igrača kada ne dobije priliku, onda ima alibija, kada dobije, onda više nema.
Krenuo je od juniora, preko druge lige…
– Ne bih svoj put mijenjao za ništa. Mislim da sam sve dobro napravio. Nemoguće je, da si recimo, dobio odmah priliku u prvoj ligi, da se potrefilo, mislim da bih izgorio. Ovako imaš priliku da se razvijaš u omladinskim školama. Kad napraviš koridor 20×15 da vidiš da je mal, da ga možeš povećati, da nije sve kako piše u knjigama, išao sam korak po korak i birao sam da idem posetepeno, nisam se grabio za prvu priliku nego sam htio da tamo gdje dođem da skupa napredujemo u nekom pozitivnom smjeru.
Igračka karijera bila mu je obilježena zagrebačkim područjem.
– Nisam vodio računa o tome, znam da mi je jednom rečeno, mi gdje god dođemo, tebe netko zna, ali to je zato što ne želiš nigdje ostaviti loš dojam i ako se već razilazimo, da se raziđemo u nekom dobrom raspoloženju, jer život je jedan, dug, morate donositi svoje odluke. Znam da sam bio u zagrebačkom prstenu, ali ajmo reći da sam u Sesvetama, u drugoj ligi, s 38 godina negdje rekao da je dosta. Vidio sam da mi je sve počelo smetati i da je vrijeme da se okrenem trenerskom poslu.
Kakav Dinamo možemo očekivati?
– Agresivan, brz, okomit, to je ono što ja želim, da imamo posjed, da smo proaktivni u tom posjedu, da smo proaktivni u tom posjedu, da završavamo akcije s udarcem na gol, da stavimo pod pritisak protivnika, sve ono što prati nekakav moderan nogomet danas, ova momčad je to pokazivala prije, nema razloga da to ne pokazuje sada i ubuduće, zaključio je Jakirović.
Tekst se nastavlja ispod oglasa