Janica Kostelić davno se oprostila od skijanja, a Zimske olimpijske igre bile su prava prilika za razgovor s njom.
“Otišla sam u Nagano vrlo mlada i prvi put bez oca koji se nažalost ozljedio malo prije početka Igara, pa je to bilo jako neobično. Mislim da mi je to iskustvo iz Nagana u mnogome olakšalo da znam što očekivati od slijedećih Igara i kako da im na određeni način opuštenije pristupim, s obzirom na velika očekivanja i samu težinu važnosti koje one nose sa sobom”, prisjetila se Janica u razgovoru za Sport klub.
“Naravno da nisam pomišljala na taj način o tome. Ono što sam sigurno znala je da bih htjela ostvariti nešto bolje rezultate od tih koje sam postigla u Naganu. To je, na kraju krajeva, i prirodno za svakog sportaša, uvijek pokušavaš nadmašiti ono što si već postigao. Osim ako je u pitanju prvo mjesto, onda je to teško nadmašiti jer ne postoji ništa više od toga”, rekla je Janica.
Salt Lake City bio je za nju sjajan.
“S obzirom na to da sam se još oporavljala od ozljede, a kako realno nisam imala veliki potencijal da ostvarim neki vrhunski rezultat u spustu, procijenili smo da je bolje propustiti tu utrku i koncentrirati se na discipline u kojima sam imala bolje izglede. Na pitanje kako sam uspjela to što nikome nije, teško je to objasniti. Ima jedan kratki citat koji možda može objasniti kako se u sportu dolazi do rezultata, a glasi: “Sreća je logična posljedica pravilno organiziranog djelovanja”. Da bismo ostvarili uspjeh, svakako nam je potrebna sreća, a da bismo imali sreće potrebno je puno i ustrajno raditi”, poručuje Janica.
Kasnije je imala problema s ozljedom koljena, a onda je još jednom zabljesnula u Torinu, osvojivši zlato u kombinaciji i srebro u superveleslalomu.
“Ozljede su sastavni dio sporta i mislim kako nije ništa neobično vraćati se sportu nakon njih i biti jednako uspješan kao i prije te ozljede. To je uvijek veliki motiv, vratiti se nakon ozljede tamo gdje si rezultatski bio prije nje. Sva četiri olimpijska zlata jednako su mi draga”, rekla je Janica.
Ona je s 24 godine šokirala javnost objavom kako se povlači.
“Jako je neobično da čak i danas, nakon sada već 12 godina, ljudi ponekad pitaju zašto se ne vratim skijanju. Od malena, kada sam razmišljala o tome što bih htjela postići, jedna od stvari kojima sam težila je i ta da se oprostim od natjecateljskog bavljenja sportom kada sam na vrhuncu. Procijenila sam da je možda to moj maksimum i odlučila završiti karijeru. Naravno, ima puno onih koji kažu da sam mogla još puno više, ali eto, to nikada nećemo saznati. Uvijek može više, ali mislim da ne treba biti pohlepan, a ja stvarno ne mogu biti nezadovoljna učinjenim, pa neka ostane tako kako je”, zaključuje Janica.