Bivši hrvatski nogometni izbornik, Slaven Bilić, prokomentirao je iz perspektive Birminghama situaciju glede pandemije koronavirusa. Naravno, diljem Europe sportska natjecanja u privremenom su prekidu. Kada će se nastaviti nacionalna prvenstva, Liga prvaka, Europska liga tek će se vidjeti, ovisno od situacije vezane uz pandemiju.
Kako iz perspektive Birminghama Bilić gleda na pandemiju, koja je praktički paralizirala Europu?
”Ovdje je sve krenulo drugačije, znate svi iz medija, zar ne? Nije moje da komentiram, jer ni ne razumijem dovoljno sve što se događa oko pandemije. Previše ljudi puno priča o nečemu što ne poznaju. Dakle, mi smo trenirali i u ponedjeljak, s programom koji je predviđao nastavak natjecanja 3. travnja, No, od ponedjeljka je na razini države bitno promijenjen kurs. Održali smo sastanak u klubu, s liječničkom ekipom, te zaključili da od utorka više nema smisla trenirati i okupljati momčad. Nije vrijeme za nogomet. Kad će biti, ne zna se, treba pričekati neko vrijeme i slušati upute odgovornih. Kako u pogledu sadašnjeg zastoja i borbe protiv koronavirusa, tako i u kontekstu dozvole da se može trenirati i kasnije nastaviti s natjecanjem”, poručio je Bilić.
Je li Bilić uvjeren da bi se moglo nastaviti igrati do kraja ove sezone?
”Upravo je u tijeku (govorimo o četvrtku) sastanak svih liga, odnosno profesionalnih klubova te je definitivan stav da se natjecanja moraju dovršiti. Kada će to biti, vidjet će se, rokove nije baš logično određivati, jer će se u idućem razdoblju bistriti situacije oko pandemije.”
Kako funkcioniraju Bilićevi igrači kad nema utakmica?
”Dali smo im programe, a tehnologija ovog vremena omogućuje nam kontrolu njihova ispunjavanja. OK, neće to biti sada strogi režim, ali moraju se održavati. Putem GPS-a vidjet će se razina rada. No, kazao sam dečkima, idite kućama, svojim familijama, odmorite se i pazite jedni na druge.”
Hoće li igrači nespremni dočekati eventualni nastavak sezone, hoće li poslije svega biti spremni za važnu završnicu?
”Pojam straha danas ne može biti vezan za neku ambiciju, natjecanje, doseg. Ima važnijih stvari zbog kojih se strahuje ili, ajmo reći malo mekše radi svih nas, zbog kojih se treba brinuti. Što se tiče spremnosti igrača, nisam uvjerenja da će se puno izgubiti. Ovisi koliko će pauza trajati, ali 30-45 dana, to se da brzo nadoknaditi. Ako je duže. onda nema odgovora što će i kako biti. Ono što bi bilo optimalno, to je da možemo trenirati 2-3 tjedna prije nastavka. Nas čeka devet kola i za to se spremiš kao za specifični turnir, recimo kao za Euro.”
Obiteljski život Slavena Bilića nakon što su prekinuta nogometna natjecanja, ima li psihoze okruženja?
”Iskreno, nisam kriterij za to pitanje, jer u mjestu u kojem živim, 15-ak minuta autom od Birminghama, posve je mirno. Imamo kuću okruženu šumom, nema ni inače veće fluktuacije. Kako ne idemo u restoran, u grad, onda ne možeš ni osjetiti pravo raspoloženje ljudi. Prošećem psa, na cesti nema prolaznika, osim onih koji obavljaju obvezne poslove. Čujem se sa sinom Leom, koji je u Londonu i u drugačijim uvjetima, s majkom i bratom koji su u Splitu, supruzi Ivani je rodbina na Krku, sestra je u Njemačkoj, pa od njih dobivam informacije i realniju sliku ozbiljnosti situacije. Ovdje to mogu vidjeti preko TV-a, kad pokazuju kako ljudi panično kupuju zalihe hrane. Ponestalo je mlijeka, toaletnog papira, dezinfekcijskih gelova. Primjećuje se da su stariji ljudi vrlo disciplinirani. Je, kao i svugdje drugdje ima po ponašanju neodgovornih budala kojima, nažalost, mediji daju prostor. No, velika većina ljudi su odgovorni, boje se za svoje obitelji…”, kazao je Slaven Bilić u razgovoru za Sportske novosti.
Je li bivšeg hrvatskog izbornika strah?
”Nije bilo straha, ali osjetio sam rast brige nakon što se ovdje priča o koronavirusu uskovitlala objavom vijesti o pozitivnom nalazu vlasnika Olympiacosa, odnosno Notthingham Foresta, Evangelosa Marinakisa, kasnije i kolege Artete. Pa onda se sve zaustavi i odjednom se osjetiš unutar neke, dojučer nezamislive zbilje, s puno vremena za razmišljanje…”
Drži li se Bilić protokola ponašanja koje pripisuju nadležne institucije?
”Doma sam s obitelji. Zaletim se do trgovine ako što zatreba. Nema gužve, brzo to odradim. Treniram u kućnoj teretani da se ispušem, pomažem supruzi što treba, puno više vremena sam s djecom. Sofi, kojoj je pet godina, još ima školu. Nia (3) i Elena (1,5) su u svom protokolu, u kojem i ja sudjelujem. Istreniran sam, već 20-ak godina sam u ritmu s izmjenama pelena, ha-ha… Djeca su spas, radost i smisao, no svakako su i zahtjevna. Puna su energije, treba to pratiti…”
Nogometna pauza prilika je i za…?
”Rekoh, za dom i obitelj, opustiš se malo jer nema ritma svakodnevice i diktata nogometnih obveza. Je, sve je čudno, nisam još prilagodio motor ovom hladnom pogonu. Otvara se prostor za preispitivanja sebe i stvari, kamo to nešto što čini naše živote i svijet oko nas ide. Postali smo svi dio neke utrke, sve brže, zbog koje sve manje primjećujemo stvari izvan te staze. Mislim da bi nam svima mogao dobro doći ovaj trenutak velike nevolje da se resetiramo i ojačamo poniznost. OK, ne možeš mijenjati svijet kao pojedinac, ali mogu mijenjati sebe i svoj mali svijet. Ova situacija dala je nešto što nam svima navodno dramatično nedostaje, a to je vrijeme. Imamo uvijek 24 sata dnevno, kao i prije koronavirusa, ali uvijek nam nedostaje trenutak, klik ili nešto treće da učinimo ono što mi sada dođe prirodno. Više pričam sa svojima, pozovem češće svoje prijatelje, Kucija, Gavru, Juru, Vučevića, vrtimo istu temu, ohrabrujemo se. Dobro dođe čuti glas svojih jer smo svi na istom. Moramo se paziti i moramo biti više skupa, ne samo kad je nevolja…”
Tekst se nastavlja ispod oglasa