Utakmice Hrvatske i Francuske na velikim rukometnim natjecanjima pravi su klasici, a dvoboji Balića ili Duvnjaka s jedne i Nikole Karabatića s druge strane nezaboravni su. Francuski reprezentativac hrvatsko-srpskog podrijetla najtrofejniji je svjetski rukometaš u povijesti. Uoči početka SP-a ekskluzivno za HRT razgovarao je s Lukom Petrincem.
Dva olimpijska, četiri svjetska i tri europska zlata s Francuskom ima jedan od najboljih igrača u povijesti rukometa – Nikola Karbatić. Vođa na terenu, ali i izvan njega.Čovjek koji od 2006. nije propustio nijedno veliko natjecanje i bez kojega je francuska reprezentacija praktički nezamisliva. Međutim, Karabatića neće biti na Svjetskom prvenstvu u Egiptu.
Razlog? Ruptura prednjeg križnog ligamenta desnog koljena u listopadu prošle godine.
– Noga je dobro, operacija je dobro prošla, samo što sam poslije imao jedan mali problem, dobio sam trombozu, morao sam ležati deset dana u bolnici, poslije još 15 dana kod kuće mirovati, bez treninga. Poslije kontrole je sve bilo u redu.
Francuska je u skupini s Norveškom ,Austrijom i Švicarskom koja je ušla kao zamjena za SAD. Na prošlom Europskom prvenstvu vidjeli smo da to nije više ona Francuska koja je godinama bila nedodirljiva. Došlo je do smjene generacija, legendarnog Clauda Onestu zamijenio je Didier Dinar,a sada je na klupi Guillaume Gille.
– Možda rezultat nije toliko bitan na tom svjetskom prvenstu, ali ako si svjetski prvak, ideš direktno na Olimpijske igre i to je veliki cilj ove sezone.
A evo što kaže o hrvatskoj reprezentaciji…
– Imaju sve, talent, igrače s iskustvom, mlade igrače koji donose malo pozitivne energije… Dobro se to sklopilo tako da se Hrvatska vratila na top nivo.
I dalje traju polemike je li se ovo prvenstvo trebalo igrati zbog koronavirusa. Svakodnevno svjedočimo otkazivanjima reprezentacija ,a nekoliko dana prije početka Međunarodna rukometna federacija (IHF) je ipak odlučila da će se igrati pred praznim trbinama.
– Bitno je za rukomet, za navijače koji gledaju utakmice, koji uživaju, da se igra to Svjetsko prvenstvo, ali razumijem i igrače, koji žele da sve bude u redu.
Na pitanje koji mu je najdraži naslov, kapetan PSG-a bez dvojbe ističe – onaj osvojen na Svjetskom prvenstvu 2009. u Hrvatskoj.
– Mama i tata su bili u publici, gledali su tu utakmicu. To je trenutak moje karijere koji nikada neću zaboraviti, pred 15.000 Hrvata koji su bili protiv nas i protiv mene, nikad to neću zaboraviti…
Pratio je i najveći uspjeh u povijesti hrvatskog ženskog rukometa, europsku broncu Hrvatica.
– Mislim da je vrlo bitno da su i one pokazale i dokazale da znaju osvojiti medalju, super je to i baš sam bio sretan.