Najviše pozicionirana osoba iz Hrvatske u Međunarodnom olimpijskom odboru i bivša predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović gostovala je u emisiji CROissant.
Impresije s Olimpijskih igara podijelila je za HRT.
U Pariz je doputovala tjedan dana prije početka natjecanja. Najprije je odradila trodnevnu sjednicu MOO-a, a kad su počele Igre premjestila se na borilišta: – Ima i boljih i gorih trenutaka koje smo proživljavali i proživljavamo. Svi smo ovdje ne samo članovi Međunarodnog olimpijskog odbora, nego i državljani svojih država. Tako da to doživljavamo i vrlo osobno natjecanja naših sportaša i sportašica i naših reprezentacija.
> U situaciji oko oca Barbare Matić ključni potez povukla je Grabar-Kitarović
Osim što prati i navija za naše olimpijce, imala je priliku i dodijeliti im medalje.
– Ne mogu vam to opisati. Prije svega kada gledam naše sportašice i sportaše kad se natječu na terenu, to je kao da mi se netko iz obitelji natječe. I nikada nisam toliko nervozna i nikada me nije toliko strah kao kad gledam hrvatske sportaše individualno ili reprezentaciju. I onda kad im dijelim medalje doista sam uzbuđena. Poseban je to ponos. Ako svira hrvatska himna s rukom na srcu gledati našu zastavu kako se diže i kako hrvatska himna svira. Moram reći pripremila sam se i za dodjelu medalja Tinu Srbiću. Očekivala sam zlato, ali nije bilo sreće u tom trenutku. Stajala sam dolje na parteru i gledala ga. I kad je skliznuo s preče… Kad sam kasnije dodjeljivala medalje još su mi se ruke toliko tresle da me je bilo strah da će se to vidjeti na televiziji. Trebam reći da je hrvatska gimnastika ovdje ostvarila izvanredne uspjehe. Imali smo dvojicu naših dečki koji su došli do finala. Aurel gotovo i do medalje. Mislim da će to biti sljedeći put i za jednog i za drugog. Još jedan veliki uspjeh.
Što u trenucima kada dodjeljuje medalje kaže sportašima?
– Obično im kažem: “Ne možeš vjerovati koliko mi je drago da ti dajem ovu medalju”. Oni to čuju, svjesni su toga, ali onda tu sekundu kad dobiju medalju polete, pljesak publike i ostalo. Meni je to ogromna čast i veliko zadovoljstvo. Pogotovo zato što to ne radim samo rutinski, nego doista ja sam u srcu bila i ostala navijač i meni će navijanje uvijek ostati ogromna strast. A i bavila sam se sportovima. Jedino što u životu nisam imala tu prednost da me netko vozi da se aktivno bavim sportom i da se mogu natjecati u sportu. Jedan od razloga zašto sam se uključila u Međunarodni olimpijski odbor jest upravo to kako bismo što više djece u Hrvatskoj i u cijelome svijetu pružili priliku da im sport bude dostupan i da imaju priliku baviti se sportom ne samo rekreativno već i natjecateljski.
Hrvatska zasad je osvojila šest medalja, a vaterpolisti će donijeti sedmu, zlatnu ili srebrnu. Konstantan je to uspjeh od Rija gdje smo imali 10 medalja pa preko Tokija.
– Hrvatska je ogroman fenomen što se sporta tiče i mnogi se pitaju zašto je to tako, je li to nama u genima. Ja držim da je to prije svega srce i volja. Drugo, zato što je sport uvijek bio dostupan kod nas. Zato što se i košarka igrala na ulici i nogomet i mnogi drugi sportovi i to treba tako nastaviti. Treba uvesti što je moguće više tjelovježbe u škole. Sport je bitan ne samo za fizičko, nego i za mentalno zdravlje i općenito za ostvarivanje ciljeva u životu. A naravno i kako bismo stvorili nove generacije uspješnih hrvatskih sportaša koji će osvajati medalje za Hrvatsku. Moramo se potruditi da ulažemo ne samo u infrastrukturu nego prije svega u ljude: u djecu, u sve one koje rade s njima, u naše trenere, u sportske saveze, u sport u Hrvatskoj. To je jedna komponenta koja je, uz predivnu zemlju, najprepoznatljivija što se tiče Hrvatske u svijetu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa