Dugo će se navijači hrvatskih klubova sjećati jedne nevjerojatno sparne kolovoške večeri, hrvatski klupski nogomet već dugo ne pamti ovakve dane. Četiri hrvatska kluba u pretkolima europskih kupova i stopostotan učinak, uz dva remija, pobjede vrijedna i dvije pobjede, hrpa bodova za bolji rejting, koeficijent HNL-a. Osijek, Hajduk, Dinamo te, naravno, prvak Rijeka dan ranije, osvjetlali su obraz hrvatskom nogometu. U Hrvatskoj se, svemu unatoč, uopće ne igra loš nogomet.
I to na koji način? Naime, hrvatski klubovi, koji dolaze od mnogih bespotrebno, a ponekad i zlonamjerno, podcijenjene Prve hrvatske nogometne lige, obračunali su se u dvije utakmice s klubovima daleko bogatijim od sebe, osim možda Dinama, norveški Odd ipak je donji dom, da ne uporabimo teže riječi poput arogantnih Nizozemaca po dolasku u Osijek, ”podrum”, europskog nogometa, no, opet vrlo opasna momčad u ovoj ranoj fazi nove sezone. Fazi u kojoj su najveći europski klubovi izuzetno ranjivi s obzirom da su im nogometne zvijezde još uvijek u mislima na Tenerifima, na Baliju ili možda na Havajima.
Osijek – najljepša priča ovog ljeta
Osijek je, naravno, najveća priča hrvatskog nogometa ovog ljeta, eliminacijom bivšeg prvaka Europe, PSV-a, koji u svojim vitrinama ima i čak 23 naslova prvaka Nizozemske, Osijek je postao i jedna od većih priča europskog nogometa. Arogantni, nevjerojatno nesportski i podcjenjivački nastrojenim Nizozemcima Osječani su pokazali kako nogomet igra ”podrum Europe”. Isti onaj podrum koji je tu Europu branio od ”modernog” nacizma i barbarskih hordi s istoka na pragu 21. stoljeća dok je ta ista Europa tom istom svom ”podrumu” okrenula leđa. Da ne spominjemo kako su se nizozemski vojnici kukavički osramotili u Srebrenici ostavivši krvniku Ratku Mladiću na milost i nemilost tisuće civila. No, pustimo bahati europski ”strop”, u ovom trenutku, u trenutku dok tropske vrućine pustoše Hrvatsku, sigurnije je i daleko udobnije u jednom ”podrumu.” Našem, hrvatskom ”podrumu.”
Dvije minimalne, ali povijesnog pamćenja vrijedne, pobjede Osijeka protiv PSV-a dokaz su kvalitete HNL-a, ali i činjenice da se Osijek napokon diže te postaje klub koji bi ne u tako davnoj budućnosti mogao pomrsiti račune Dinamu, Rijeci i Hajduku. Zašto ne i zasjesti na vrh HNL-a, kao prvak? Ako je mogao Zagreb davne 2002….
Dinamo prošao, to je jedino važno, najvažnije
Kad smo kod Dinama, iako su se modri neočekivano mučili, živjeli vrlo opasno protiv Oddsa te za prolaz strahovali do posljednje sekunde dvoboja, treba ipak istaknuti najvažniju činjenicu, hrvatski doprvak je prošao. I kad su igrali fenomenalno Dinamovci su znali ispadati, treba prolaziti kad igrate lošije nego što objektivno ”vrijedite”, protiv protivnika od kojeg ste za klasu bolji. Dinamu je to uspjelo. Ne treba previše gledati u retrovizor.
Može ”to” Rijeka, može do Lige prvaka, uz malo sreće…
Još korak do grupne faze Europske lige, ali veliki korak, iako je Rijeka već tamo, najmanje tamo. Hrvatski prvak može i puno bolje, više. Riječani nisu bez izgleda u play-offu Lige prvaka. Maribor, Olympiacos, Kopenhagen ili Celtic…Potencijalni protivnici, osim možda grčkog kluba, mogu se eliminirati. I opet ponavljamo, Slavonci su to zaslužili, Osijek je pokazao kako se to radi…
Rijeka je na Rujevci izdržala nalet i očuvala 0:0, rezultat dovoljan za prolaz, protiv jakog Salzburga. Ne radi se o Realu, ali se radi o dobro organiziranoj momčadi. Austrijanci su u ovom trenutku ipak čvršća, kompaktnija, zrelija momčad, na kojoj se vidi koliko zapravo imaju iskustva u takvim natjecanjima i završnicama kvalifikacija za Europsku ligu ili Ligu prvaka. I koliko jo iskustvo vrijedno, međutim, nisu imali srce, ne ovog puta. Naime, imaju Austrijanci puno toga, novac, veći budžet, no, nemaju Armadu, novcem se Armada ne može kupiti. Armada, BBB-i, Kohorta i Torcida su Hrvatska, iz ”hrvatskog podruma”, a Hrvatska nije na prodaju.
Hajduk ili tko to može platit?
Nogomet se ”vratio” na Poljud, pišu neki hrvatski mediji. Kamo i kada je nogomet otišao s Poljuda ako je Hajduk ”doručak, ručak i večera” Splićanima? Naravno, sjajna atmosfera na Poljudskoj ljepotici još je jednom pokazala koliko je Split željan vrhunskog nogometa i s kojom čežnjom očekuju povratak ”jakog Hajduka” , kluba koji je u stanju ravnopravno boriti se do posljednjeg kola za naslov prvaka, titulu koju su zadnji put osvojili ”još je svijet bio mlad”, a Stipe Mesić pionir.
I ne treba Torcidi puno, Brondby nije klub razine PSV-a, takve tradicije, ali su i Brondby i prije toga Levski, klubovi s kojima se posljednjih sezona Hajduk nije mogao nositi. Napredak se vidi, po prvi put nakon dosta godina momčad Hajduka ostala je na okupu.
Kao malo kada posljednjih godina, a s obzirom na trijumfalne sparne kolovoške dane, iskreni hrvatski nogometni zaljubljenici s velikim nestrpljenjem na Maksimiru čekaju najveći hrvatski derbi, Dinamo – Hajduk… Napokon fešta hrvatskog baluna.
Je li Šuker shvatio poruku?
Kako dalje? Bez obzira koliko su nas nervirale bahate, nekorektne opservacije nizozemskih medija, dijela nogometaša PSV-a, glede Osijeka, Slavonije, ipak istina boli. Hrvatski nogometni klubovi imaju izuzetno lošu infrastrukturu. Uvjeti su loši, neki stadioni na kojima igraju neki hrvatski klubovi ne bi bili moderni ni kada bi ih kapetan Enterprisea James T. Kirk teleportirao u vrijeme Banovine Hrvatske. Kad smo kod vremena, vrijeme je da se neke stvari promjene. Predsjednik HNS-a, Davor Šuker, gledao je prolaz Rijeke na Rujevici, gledao je i senzaciju u Gradskom vrtu protiv PSV-a. Je li napokon shvatio poruku?
San o povratku i drugog hrvatskog kluba u kvalifikacije za Ligu prvaka više i nije san…
Tekst se nastavlja ispod oglasa