Pandemija koronavirusa utjecala je, nažalost, na naše živote kao malo što prije nje, pa tako i na sport. No, kad je Hrvatska u pitanju izgleda kako je najviše negativnih nuspojava korona izazvala kod ”hrvatskih” novinara, novinarstvo se u Hrvatskoj u posljednjih mjesec dana srozalo skoro do dna, nije da je prije pandemije bilo na nekoj zavidnoj razini, ali ovo, ovih dana…
Primjerice, jedan dio hrvatskih medija, pa tako i Večernji list, pišu o stanju u Bjelorusiji kad je u pitanju pandemija koronavirusa, nažalost, na jedan posve manipulativan način. U Bjelorusiji, primjerice, sport nije zamro, trenira se, igra se. nema histerije, nema panike… Sve to, a skoro da nema mjera na kakve smo mi u Hrvatskoj navikli, da ne spominjemo diktaturu u susjednoj Srbiji, u kojoj je Šešeljev bivši učenik, Aleksandar Vučić, uveo policijski sat, koji je bio na snazi i prošlog vikenda. Bez obzira na takve ”demokratske” metode broj zaraženih raste svjetlosnom brzinom, svaki dan naša susjedna zemlja broji i preko 400 novozaraženih.
I sad napravimo komparaciju sa Bjelorusijom, u kojoj je kontroverzni Lukašenko uveo ”traktor terapiju”. Bjelorusija ima puno manje zaraženih od Srbije, naime, broj zaraženih u Srbiji popeo se na 4.873, dok je 99 osoba preminulo od početka epidemije. Bjelorusija ima više stanovnika od Srbije i otprilike oko dvije tisuće manje zaraženih. Stanje u Bjelorusiji, kada govorimo o pozitivnim osobama na koronavirus, a proporcionalno broju stanovnika, daleko je bolja od one u Italiji, Španjolskoj, Nizozemskoj, Engleskoj…. Toliko o ”paklu” i valjda nečem što je suprotno paklu u ostatku Europe, a što vlada u Europi.
A zašto uopće spominjemo ”pakao Bjelorusije”? Naime, u Večernjem listu pod naslovom ”Hrvat opisao život u paklu Bjelorusije: Bojim se…” sve je rečeno. Samo na koji način? U samom članku ”Hrvat iz Bjelorusije” ne spominje ”pakao”. Bjelorusija je inače pod udarom kritika Svjetske zdravstvene organizacije na način na koji to komunistička Kina nikad nije bila, pa ni onda je spriječavala širenje istine u svijet.
No, to je neka druga tema, recimo kako je u razgovoru za Večernji list hrvatski odbojkaški reprezentativac Ivan Raič prokomentirao situaciju u Bjelorusiji s obzirom da igra za Šahtar iz Soligorska.
”Narod u Bjelorusiji živi potpuno drugačijim načinom života nego kakvim sam navikao, no ovo mi nije prva sezona u inozemstvu tako da sam se vrlo brzo prilagodio. Bjeloruski odbojkaški savez još nije otkazao prvenstvo, treniramo istim intenzitetom kao i inače, bez mjera predostrožnosti, dok čekamo nove odluke bjeloruskih vlasti. Bojim se da bjeloruska vlada nije pravovremeno reagirala, dok je većina Europe u karanteni, tu još nisu provedene restriktivne mjere. No, vrijeme će pokazati jesu li bili u pravu ili u krivu. Zapravo, puno je lakše trenirati dok traje ova pandemija, vrijeme mi puno brže prolazi i ne stignem razmišljati o trenutnoj situaciji u svijetu. Treniramo redovito, imamo svoju dvoranu pa ne dolazimo u kontakt s ostalima. Jedino su nas savjetovali da ne izlazimo van, osim u dućane, gdje nosim masku i rukavice” kazao je Raič te je dodao:
”Kao što sam već rekao, treniramo kao i inače, no kako nema utakmica imam puno više slobodnog vremena. To vrijeme provodim s obitelji ili igrajući videoigre s prijateljem i suigračem, Tsimafei Žukoskim.”
U njegovim riječima nema ”pakla”, nema čak ni straha, nema panike, svega toga, ili barem veći dio toga, sadržan je u naslovu članka u Večernjem, nažalost.
Tekst se nastavlja ispod oglasa