Mario Mandžukić oprostio se od reprezentacije.
“Nije bio jedan prijelomni trenutak, sazrijevalo je. Počeo sam o tome razmišljati prije SP- a. Rekoh si, idemo korak po korak i daj sve od sebe da napokon nešto veliko napraviš s reprezentacijom. I kad smo uspjeli, to je bio trenutak koji je olakšao moju odluku. Dao sam si vremena da se odmorim, da razbistrim glavu, jer emocije su me pucale 200 na sat. Utvarao sam si da ću ipak biti pametniji kad malo ohladim motore. Doduše, ohladio se nisam, ali ipak sam, malo-pomalo, došao do odluke, osluškujući i kako diše moja bliža okolina, Ivana, roditelji, sestra, par mojih najboljih prijatelja te moj agent i prijatelj Tarzan. Svi su oni uvijek moja bezuvjetna podrška, bez koje ne bih postigao sve ovo što jesam. I tako sam došao do tog zaključka – to bi bilo to. Uvjeren sam da je to dobra odluka. Kao i svaku u svom životu, dobro sam o njoj promislio, a kad odlučim, nema odstupanja. Dosad mi se pokazalo da sam ispravno odlučivao”, progovorio je o svojim razlozima za Sportske novosti.
Je li ga tko odgovarao od oproštaja?
” Nisam im izravno kazao da idem, nego samo dao naslutiti da o tome razmišljam. Svi su me razumjeli, a ionako oni znaju kako dišem. Doduše, otac je govorio da bih možda mogao odigrati još Euro i onda otići, ali brzo je uvidio da ne treba inzistirati. Dva dana prije objave sam prelomio. Prvo sam obavijestio Dalića jer je to red, a i jer izbornik mora odrediti kandidate za rujanske utakmice, sat potom objavio sam povlačenje”, kaže.
A izbornikova reakcija.
“Moram priznati da sam bio dosta smušen kad sam ga zvao. Htio sam puno toga reći, ali sam se, jednostavno, zablokirao. Imao sam knedlu u grlu. Prva mu je reakcija bila da sam ga iznenadio i da nije očekivao da ću se povući, no kazao je da poštuje moju odluku i da me potpuno razumije. Koliko sam bio pod dojmom svega, odaje da sam mu nedugo nakon razgovora poslao širu poruku i, nekako, lakše i bolje objasnio svoja razmišljanja”, pojasnio je.
Čak ga ni doček nije poljuljao?
“Možda mi je baš pomoglo da lakše donesem odluku. Sve se postupno slagalo, kao Lego kockice, a nakon tih dočeka u Zagrebu pa u mom Slavonskom Brodu nikad nisam bio uvjereniji da sam sudjelovao u nečem što je tako lijepo i veliko za sve ljude. Kad se sjetim svog tog dragog svijeta na ulicama Zagreba, u Brodu, onda.. Svakog dana mislim na to mnoštvo koje nas je dočekalo. Vidim još lica starijih i mladih ljudi, djedova i baka, klinaca koji vrište od sreće, odraslih, zrelih ljudi koji plaču dok nam mašu, toliko radosti i ljubavi koju su nam uzvraćali, taj doživljaj koji će nam obilježiti cijeli život. Bio sam svjestan da sam ostvario svoje najljepše snove u Rusiji, ali dočeci su u meni pobudili neopisivo lijep osjećaj jer smo doprinijeli tome da drugi ostvare svoje snove. Eto, s takvim emocijama i s takvom ispunjenošću bilo mi je jednostavnije zaključiti da sam svoje misije ispunio te da je vrijeme za mlađe”, zaključio je.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
