Marko Mamić bio je pravo otkriće Svjetskog rukometnog prvenstva u Francuskoj. Kako za Hrvate, tako i za svjetsku scenu.
“Prvo sam krenuo s nogometom kao i svaki klinac. U mom mjestu Garešnici nogomet je uvijek bio broj jedan i tako sam ja s nogometom krenuo jako mlad, negdje sa sedam godina. Svi prijatelji idu na nogomet, pa onda idem i ja. Uz to, moj se brat bavio i rukometom”, rekao je Marko za Sportske novosti.
“Tijekom ljeta sam uvijek išao na igralište i kada bih išao kući, prolazio bih pokraj dvorane. Brat je imao treninge pa sam ga išao gledati. Tu sam se ja njima malo ubacivao na trening, iako je bratova generacija bila četiri godine starija. Tako sam stekao i određenu ljubav prema rukometu, a i općenito volim sport”, kaže on.
“Pomoglo mi je puno što sam trenirao sa starijim igračima. Pogotovo u mlađim kategorijama gdje se osjeti kada netko uđe u pubertet. Oni su svi bili puno viši od mene, a za deset godina su ostali na istoj visini. Fizički sam se isto možda brže razvio, stekne se neka veća čvrstina, ali kad ranije kreneš trenirati, to ti jako puno znači”, ističe.
“Svjestan sam toga da nisam uvijek igrao na najvišoj razini, ali uvijek sam čekao trenutak, trenirao sam, učio od trenera i drugih igrača i dočekao sam priliku kada to mogu ispoljiti. Znam da sam mlad i ne treba se stvarati pritisak, ali opet treba biti ustrajan i vjerovati u to što radiš. U Švicarskoj sam imao odličnih i loših trenutaka kada sam bio stvarno tužan, ali sam vjerovao i to je najveća odlika svakog sportaša”, kaže Mamić i za voj sadašnji klub Dunkerque, gdje je otputovao jučer.
Inače, sa Željkom Babićem surađivao je u mlađim kategorijama te seniorskoj selekciji, a za sad već bivšeg izbornika ima samo riječi hvale, i to ne samo na rukometnom parketu.
“Mi smo zajedno počeli raditi u mlađim kategorijama, bio nam je pomoćni pa glavni trener i znamo se od prije. Imamo kontakte od kada sam ja zapravo bio klinac i sada smo opet bili skupa u reprezentaciji. Bili smo stvarno puno skupa i čovjek može od njega puno naučiti. Bio je 100 posto u rukometu. Svaki trener radi greške i pozitivne stvari, ali sve u svemu, za njega ja osobno mogu reći da je kod mene digao rukomet i shvaćanje rukometa kao sporta na jednu višu razinu”, smatra on.