Marko Milanović mladi je i perspektivni hrvatski hrvač koji je na nedavnom Prvenstvu Europe do 20 godina osvojio broncu. No, posebno zanima javnost činjenica da se radi o mlađem sinu predsjednika Republike Zorana Milanovića.
“Ja sam s kilažom dosta stabilan i ne mogu reći da imam previše masti. Da mi je netko prije pet godina ponudio ove kilograme koje sada imam, ja bih ih prihvatio. Da mi netko ponudi da moram ostati bez jedne stvari između koordinacije, brzine, eksplozivnosti i 130 kilograma, ja bih se odrekao kilograma jer njih je najmanji problem dobiti. Uostalom, s 19 godina ti ne možeš imati kvalitetnih 130 kilograma niti ja to želim. Bio bih zadovoljan da kao senior imam 120 kg i da budem brz, eksplozivan i izdržljiv”, rekao je Milanović.
Milanović: Kroz sport učiš sve
Lani je tako osvojio naslov seniorskog doprvaka Hrvatske, ali malo ga muče ozljede. “Koljeno sam zaliječio, no u trećem mjesecu ove godine otišao mi je labrum u kuku i onda su našli degenerativnu promjenu pa mi je predložen operativni zahvat nakon kojeg se možete relativno brzo vratiti u sport. Malo me bilo trta kad sam se ozlijedio, nisam znao što očekivati, no sad me to ne brine.”
Milanović je za Večernji list otkrio i da on nije jedini obožavatelj sporta u obitelji. “Pa gledamo sve, naročito sportove koji su tog časa aktualni. Evo, pratili smo sada i košarkaše u Ateni, prati se Euro. Sve komentiramo, moji razumiju materiju sporta.”
Roditelji, tvrdi Milanović, ozbiljno shvaćaju njegov sport i podržavaju ga u karijeri. “Svaki je sport mentalno težak, a naročito borilački, jer u njemu imate još i aspekt borbe. Vi u sportu razvijate odnos prema poslu, disciplinu, poštovanje starijih… Kroz sport učiš sve pa u bilo kojem aspektu života, kada naiđeš na neki problem, puno se više možeš emocionalno iskontrolirati. Naučiš da kada je nešto teško, samo treba raditi, da će problem proći i da će uslijediti nagrada.”
‘Svatko od nas ima svoj križ’
“Logično je za hrvače da više dolaze iz radničkih obitelji. To su često djeca koja žive u predgrađima, koja žive aktivniji život, koja fizički pomažu obitelji i kao takva ona se bolje motorički snađu. Naravno, uvijek ima iznimki. Za gradsku djecu iz obitelji intelektualaca zna se reći da im je preugodno te da nemaju potrebu za nadmetanjem i dokazivanjem kroz sport. Iako sam odrastao u gradu, djeca i iz mog kvarta, pa tako i ja, dosta su se igrala, odlazili smo u šutu, svaki dan igrao se neki sport. No najbitnije je da ti nešto želiš jer onda više nije bitno tko si i što si”, rekao je Milanović.
“Ja se jesam i dosad isticao svojim rezultatima i nisam u oblacima. Svjestan sam ja tko sam i što sam i da se to može protumačiti dvojako, ali hrvanje to može iskoristiti za nešto pozitivno. Recimo, za promoviranje hrvačkog sporta, ali i sporta općenito, kao dokaz da možete uspjeti u sportu bez obzira na to iz kojeg ste sloja društva. Samo to treba htjeti i ništa se ne smije raditi napola.”
“Ja sam svjestan da ću, što god da osvojim, ako osvojim, biti sin bivšeg premijera i aktualnog predsjednika države i da će me ljudi tako doživljavati. No svatko od nas ima svoj križ koji vuče i koji mu daje snagu u teškim trenucima. Mene to ne dira niti bih dopustio da mi to smeta.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa