Bivši hrvatski nogometni izbornik, brončani sa Svjetskog nogometnog prvenstva u Francuskoj 1998., koji se nedavno, nažalost, ”proslavio” spotom za Pupovčev SDSS, Miroslav Ćiro Blažević, kako smo već pisali, komentirao je za Sportske novosti navodno nezadovoljstvo statusom u reprezentaciji Ivana Rakitića. Naime, najprije su mediji, a poglavito već spomenute Sportske novosti, proširili ničim utemeljenu priču o odlasku Rakitića iz reprezentacije, a ondu su unatoč demantiranju samog Rakitića nastavili s tom pričom. Dakako, razlog tom inzistiranju na ”cipelarenju mrtvog konja” leži u činjenicu da bez obzira na neistinitost informacije tu informaciju, odnosno dezinformaciju, moraju nečim opravdati. Blažević je, naravno, govorio i o samom sebi, što mu oduvijek ide najbolje.
Miroslav Blažević još jednom je potvrdio da kao ”plenkovićevac do srži” između pokojnog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, aktualnog predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića i Milorada Pupovca sebe ipak voli najviše. Pokazuju to i riječi kojima je usporedio brončanu generaciju Vatrenih iz slavnih te nezaboravnih devedesetih s generacijom koju danas predvodi kapetan Luka Modrić, a s klupe izbornik Zlatko Dalić. Iako će se možda nekome to činiti čudno danas je puno teže biti domoljub nego devedesetih kada je svjetskim travnjacima žarila Ćirina generacija kojoj je zaštitni znak bio kapetan, ban Zvonimir Boban.
”Ovi se uopće ne mogu uspoređivati s mojim zvijezdama! Pa sjetite se kakve su igračke osobnosti bili Boban, Prosinečki, Šuker, Asanović, Bilić, Štimac, pa Ladić… Svaki je od njih bio veličina za sebe! A ja sam ih sve iskontrolirao i od njih stvorio vrhunsku momčad”, kazao je za Sportske Ćiro. Dakako, bile su to zvijezde, Šuker je i danas najbolji strijelac Vatrenih u povijesti, no, nitko, niti jedan hrvatski nogometaš, nije uspio u onome u čemu je u jednoj godini uspio Luka Modrić.
S reprezentacijom je Luka, da podsjetimo, u jednoj, 2018. godini, osvojio srebro na Svjetskom prvenstvu, proglašen je najboljim igračem turnira, najboljim igračem Europe i najboljim igračem svijeta, da ne spominjemo sve ostale nagrade koje je hrvatski kapetan onako ”usput” pokupio. Luka Modrić je s Realom te 2018. osvojio Ligu prvaka, treću uzastopnu te bio jedan od najboljih aktera tog Realovog podviga.
Luka, naravno, nije jedini, sjajno su ga pratili, a u nekim utakmicama i nadmašili, Ivan Rakitić (Barcelona), Ivan Perišić (Inter), Mateo Kovačić (Chelsea), Dejan Lovren (Liverpool), Ivan Perišić (Inter), Marcelo Brozović (Inter), Šime Vrsaljko (Atleticio Madrid), Danijel Subašić (Monaco), Milan Badelj (Fiorentina, danas Lazio ), Ante Rebić (Eintracht), Mario Mandžukić (Juventus), Andrej Kramarić (Hoffenheim)… Nikad u povijesti hrvatskog nogometa takvu koncentraciju kvalitete hrvatska reprezentacija nije imala, nikad toliko vrhunskih hrvatskih nogometaša u toliko vrhunskih, najboljih svjetskih klubova.
Ipak, isto toliko, nikad nitko, bez obzira slagali se s Ćirom ili ne, neće moći Ćiru odvojiti od 1998. i bronce zlatnog sjaja u Francuskoj, kao što nikad nitko, niti jedan Dinamovac, neće moći osporiti nezaboravnu 1982. Ćiro je bio dio tog svijeta i ostat će.
