Na današnji dan 1944. obnovljen je na Visu HNK Hajduk iz Splita. Tekst koji donosimo je je izvadak iz knjige Roberta Kučića: VIS 1944. – 2014. DANI ČASTI, PONOSA I SLAVE 70 GODINA POSLIJE”, sa službene web stranice kluba HNK Hajduk.
“Prema dostupnim dokumentima, ideja o obnovi Hajduka javila se još 1943. godine na jesen u Livnu, prigodom prikupljanja podataka o članovima Hajduka na oslobođenom teritoriju. U to vrijeme u Livnu se nalazio posljednji prijeratni potpredsjednik HŠK Hajduk dr. Šime Poduje i igrač Ante Muljačić (kao pripadnici VIII. korpusa)”, piše hajduk.hr
Suglasnost i odobrenje ideje o obnovi Hajduka
Suglasnost i odobrenje ideje ma tko da je bio prvi inicijator došlo je od najviših tadašnjih organa ZAVNOH-a, u čije ime je predlagatelj bio Dušan Brkić.
On ovu ideju iznosi 9. travnja 1944. godine pri štabu XX. dalmatinske divizije u mjestu Vrdovu. Za provedbu je zadužen Oblasni NOO Dalmacije. Odluka je donesena sa ciljem da Hajduk predstavlja u inozemstvu naš mladi sport. Kako se već tada nalazio veliki broj igrača i članova predratne Hajdukove uprave na oslobođenom teritoriju trebalo je samo još iz Splita izvući posljednju grupu i prebaciti na otok Vis.
U Rudi kod Sinja 12. travnja 1944. godine dogovorili su tadašnji vojni i politički rukovodioci da se na Visu obnovi HŠK Hajduk. Drago Gizdić odmah obavještava dr. Šimu Poduju, kao najpogodniju osobu za provedbu. Ovo pismo Šime Poduje prima na borbenom položaju 13. travnja. Vrlo brzo reagira i prilazi ostvarenju ove ideje s velikim oduševljenjem.
Već 14. travnja upućen je poziv Janku Rodinu (predsjedniku posljednje uprave Hajduka pred drugi svjetski rat), Leu Lemešiću (blagajniku), Ljubi Benčiću (treneru), igračima : Bartulu Čuliću, Karlu Čapeti, Miljenku Krstuloviću, Petru Brkljači, Frani Duplančiću, Zdenku Zeliću, Žarku Zeliću, Ivi Radovnikoviću, Ivi Alujeviću, Miljenku Batiniću, Branku Bakotiću i Slavku Luštici.
Svi događaji koji su uslijedili nakon ovog formalno upućenog poziva, budući su svi pozvani
već davno bili spremni dati svoj doprinos borbi protiv fašizma, odvijani su u najstrožoj tajnosti i brzinom kakvog dobro režiranog akcijskog ratnog filma.
(…)
Šime Poduje organizira prijevoz igrača na Vis
Šime Poduje prilikom pripremanja poziva, planirao je iz okupiranog Splita igrače Hajduka i njegove funkcionare izvući u dvije grupe, u određenom vremenskom razmaku. Ova akcija bila je vrlo složena i opasna. Split je bio okružen i učvršćen bunkerima, stražama, patrolama, stanovništvo iscrpljeno glađu, učestalim racijama, represalijama, izloženo svakodnevnom bombardiranju i suočeno sa smrću. U prvoj grupi trebali bi poći najpotrebniji igrači i funkcionari, a u drugoj: Fabjan Kaliterna, Vlade Kragić, Mirko Bonačić, Ante Bakotić, Josip Lin, Miho Kurir i Ante Kesić.
U teškim i vrlo složenim uvjetima mijenjajući datum radi sigurnosti, određen je konačno dan odlaska 23. travnja u 11 sati. Mjesto sastanka bilo je na mostu iznad željezničke pruge, danas između Poštanske banke i semafora (vrh Bihaćke ulice). Trebalo je ponijeti sa sobom samo najnužnije. Bili su podijeljeni u dvojke. Na dogovorenom mjestu dočekala ih je žena sa crvenom maramom na glavi kao znakom raspoznavanja. Nakon izmijene lozinke Ljube Benčića s nepoznatom ženom, krenuli su u razmacima, budno pazeći na dvojku ispred sebe kako se ne bi izgubili.
(…)
Doček na Visu i obnova kluba
Doček i susret igrača Hajduka na slobodnom Visu sa suigračima možda je najljepše opisao jedan od sudionika ovih događaja Leo Lemešić: “Susret s igračima H a j d u k a na Visu i borcima bio je tako radostan, da će mi to uvijek ostati kao jedna od najljepših uspomena.”
Radosti nije bilo kraja. H a j d u k se našao u punom sastavu na oslobođenom teritoriju. Istog dana Šime Poduje upućuje pismo u Split u kojemu Gradskom narodno oslobodilačkom odboru u ilegali referira o dolasku svih igrača na Vis, jedino je Karlo Čapeta ostao u Splitu (nakon poroda supruga je teško oboljela).
(…)
Osvanuo je povijesni 7. svibnja 1944. godine. Viška riva posebno je okićena i ukrašena
prigodnim dekorom, cvijećem i zastavama. Ovaj datum nije slučajno odabran. U Splitu je radi ratnih uvjeta izostala tradicionalna procesija Svetog Duje zaštitnika grada.
Kako ta najdraža fešta Splićana ne bi prošla neobilježeno pobrinuli su se igrači i rukovodstvo HŠK Hajduk obnoviteljskom Skupštinom na Visu. Veza između Svetog Duje i Hajduka tim činom dobila je novu neraskidivu dimenziju. Ispred Narodnog doma na rivi mještani, saveznici i partizani čekali su da vide sudionike, obnoviteljske skupštine, posebno igrače Hajduka. Dvorana na prvom katu svečano je ukrašena, mjesta su popunjena predstavnicima najviše vojne vlasti i pojedinih jedinica tada prisutnih u Visu. Također među uzvanicima nalazili su se i predstavnici savezničkih vojnih misija.
Najmarkantnija osoba među savezničkim časnicima bio je pukovnik bizarnih osobina John Malcolm Thorpe Fleming Churchill, zapovjednik britanskih komandosa na Visu. Skupština je započela pjevanjem Lijepe naše. U ime rukovodstva prigodni govor održao je dr. Jerko Radmilović.
Nakon njega, prijeratni predsjednik HŠK Hajduk, odnosno do njegova raspuštanja 1941. godine Janko Rodin, podnio je glavni referat, a započeo je čitanje riječima: Prije nego prijeđemo u ovom svečanom času oživljavanja i obnove Hrvatskog športskog kluba “Hajduk” iz Splita na oslobođenom teritoriju …. (Izvod iz referata u ratnom arhivu Hajduka u bivšem Institutu za historiju radničkog pokreta Dalmacije u Splitu (IHRPD) svezak HAJD 69 i 70).
Kratki govor o povijesti Hajduka
Nastavio je spomenom s puno pijeteta na poginule splitske sportaše, posebno igrače RNK Split. Nakon uobičajenih zahvala i pozdrava, u ime Hajduka i sportaša Dalmacije, kratko je prikazao povijest Hajduka. Na kraju je rekao: “Obnavljajući danas ponos i diku našeg sporta, našeg H a j d u k a, udarajući time prve temelje slobodnom sportu u novoj Jugoslaviji, dužnost mi nalaže, da u ime ne samo svih igrača i članova našeg kluba, nego
i u ime cijele sportske Dalmacije zahvalim svima onima koji su doprinijeli da se ova zamisao ostvari i provede u djelo. A mi sa svoje strane obećavamo, da ćemo se pokazati dostojnim tog povjerenja i da ćemo učiniti sve što je u našoj moći da i putem sporta što više doprinesemo našoj narodno-oslobodilačkoj borbi.”
Hajdučkim pozdravom upućenim skupštinarima završio je prvi dio. U nastavku je održan prigodni kulturno-zabavni program.
Hajdukovi igrači otpjevali su nekoliko partizanskih i dalmatinskih pjesama. Kazališna grupa iz Visa nastupila je s recitacijama i pjesmama. Kakva bi to bila fešta Splićana bez popularnih arija maestra Ive Tijardovića, za to se pobrinuo Ivo Peršić otpjevavši uz pratnju gitare nekoliko arija iz omiljenih opereta Mala Floramy i Spli’ski akvarel.
Po završetku svečanog dijela skupštine održan je radni. Uz pljesak jednoglasno je izabrana uprava Hrvatskog športskog kluba Hajduka (HŠK). Ta uprava obnovljenog Hajduka izabrana je u sastavu: Janko Rodin-predsjednik, Vicko Krstulović-potpredsjednik, Luka Kaliterna-potpredsjednik (u to vrijeme nalazio se na dužnosti u bazi NOVJ-e u Monopoliju kod Barija), Dušan Stipanović Gusina-tajnik, članovi Ante Jurjević Baja, Drago Gizdić, dr. Jerko Radmilović, Vice Buljan, dr. Miloš Žanko, dr. Šime Poduje, Mario Righi, Dušan Brkić i Vinko Dujmić. Za trenere momčadi imenovani su Ljubo Benčić i Leo Lemešić, a za kapetana Jozo Matošić.
Sve o obnovi Hajduka na Visu možete pročitati u knjizi Roberta Kučića “VIS 1944. – 2014. DANI ČASTI, PONOSA I SLAVE, 70 GODINA POSLIJE” sa službene stranice Hajduka, izdane prigodom proslave NK Hajduka na 70. godina obnove kluban na Visu. (Nakladnik: Hrvatski nogometni klub HAJDUK š. d. d. ,8. Mediteranskih igara 221000 Split, Split). Knjiga obiluje podacima, fotografijama Hajduka iz perioda 1944. godine, i drugim interesantnim povijesnim činjenicama.
Tekst se nastavlja ispod oglasa