Ugovor o ulaganju, posredovanju i zastupanju te ugovor o međusobnim pravima i obvezama koje je Eduardo da Silva sklopio na početku svoje nogometne karijere sa Zdravkom Mamićem potpuno su pravno valjani, odlučio je zagrebački Županijski sud preinačivši prvostupanjsku presudu donesenu u siječnju prošle godine, navodi Večernji list.
Tako je Županijski sud pravomoćno presudio da je izvršni predsjednik Dinama imao svako pravo od Da Silve tražiti najprije 50 posto, pa 25 posto i na kraju 20 posto svih prihoda, a nogometaš je navedene iznose trebao plaćati do 16. travnja 2011.
Poništena je odluka Općinskog građanskog suda kojom je izvan snage stavljena javnobilježnička isprava kojom su izvršni predsjednik Dinama i njegov sin Mario Mamić pokrenuli ovrhu nad nogometaševom imovinom zbog neispunjavanja odredbi spornih ugovora.
Blokada Eduardove imovine
Eduardu je zbog duga od oko 5,5 milijuna kuna blokirana sva imovina u Hrvatskoj – dva automobila i stan u Zagrebu, a nogometašu su blokirani i bankovni računi. S kamatama se taj iznos popeo na više od osam milijuna kuna.
Kako navodi Večernji list, s obzirom na sudsku odluku da Mamić može izaći iz Remetinca ako uplati jamčevinu od 14 milijuna kuna te da je Županijski sud ovom pravomoćnom presudom dopustio ovrhu nad Eduardovom imovinom, Mamić može sada krenuti i u prisilnu naplatu ovršene Eduardove nekretnine, automobila i računa.
Osim toga, viši sud zaključio je kako Mamić u vrijeme sklapanja ugovora s nogometašem nije imao nikakvu funkciju u Dinamu, te da nije sporno to što je Da Silva ugovor s Mamićem sklopio na dan svoje punoljetnosti te da je tada slabo znao hrvatski jezik. Navodi se da Eduardo nije bio u podređenom položaju u odnosu na Mamića te da se ne može zaključiti da je bio neiskusan.
“Ovaj sud zaključuje da zbog materijalnog stanja u kojem je bio tužitelj, tužitelju nije bio jedini izlaz iz tog stanja sklopiti navedene ugovore jer, kao što je i sam naveo, radi izlaska iz tog stanja sklopio bi s nekim drugim ugovor o igranju kao profesionalni nogometaš. Stoga se ne može zaključiti ni da je tužitelj bio nedovoljno iskusan ili lakomislen iako je u vrijeme zaključenja ugovora imao 18 godina”, navodi se u obrazloženju pravomoćne presude.
Županijski sud tako ističe da je jedina nemoralna odredba između nogometaša i Zdravka Mamića, a kasnije Marija Mamića, jest ona koja se tiče Eduardovih transfera – nogometaš je izvršnom predsjedniku Dinama trebao isplatiti 25 posto transfera, a kasnijim ugovorom o međusobnim pravima i obvezama iz 2004. utvrđeno je da Mamiću pripada cijeli iznos od transfera.
Revizija na pravomoćnu presudu
Eduardov odvjetnik Ivica Crnić Vrhovnom sudu uložio je izvanredni pravni lijek – reviziju na pravomoćnu presudu smatrajući da je drugostupanjski sud navijački i selektivno ocijenio dokaze, i to u korist Mamića.
“Županijski sud nije zakonito sudio jer nije primijenio sportske pravilnike Fife i HNS-a koji štite nogometaše od lihvarskih ugovora. Velika je pristranost u korist Mamića, a sve upućuje na to da Eduardo nije bio u slobodnom odnosu prema Mamiću”, ističe odvjetnik Crnić te napominje kako nije točno da Mamić u vrijeme sklapanja ugovora nije imao nikakvu funkciju u Dinamu, a u sudskom spisu priložen je dopis Grada Zagreba iz kojeg je vidljivo da je Mamić od 2000. do 2007. u kontinuitetu bio član skupštine Dinama. Ističe da drugostupanjskom sudu nije neobično što Mamići sporne ugovore nisu prijavili HNS-u te da to sve baca sjenu na ovo suđenje.
Što se sve događalo?
Podsjetimo, do spora je došlo prilikom Eduardova transfera u Arsenal kada je on obveze prestao ispunjavati. U svibnju 2011. godine Mario Mamić, sin Zdravka Mamića, kojemu je, kao fizičkoj osobi, Zdravko Mamić 2007. ustupio ugovor i sva prava i obveze iz njega, podnio je prijedlog za ovrhu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. U ugovoru o ulaganju, koji je Eduardo još 2001. potpisao s Mamićem piše da u slučaju da “iz bilo kojih razloga na strani nogometaša dođe do nepostupanja u skladu s ovim ugovorom, ugovorne su strane suglasne da Pokrovitelju i Punomoćniku pripada pravo na neposrednu prisilnu ovrhu na imovini nogometaša…” Pet dana kasnije sud je odlučio o provedbi ovrhe, prvo na kuću i automobile.
Pred kraj iste godine Eduardo je Mamića tužio pred hrvatskim pravosuđem navodeći da je potpisani ugovor u neskladu s hrvatskim zakonima te traži poništenje potpisanoga.
Mediji su tako Zdravka Mamića i prije prve presude Općinskog građanskog suda osudili, pisali su o ‘lihvarskim odnosima’, nazivali su to ‘bogaćenjem na Mamićev način’… Sada pišu nešto sasvim drugo.
Tekst se nastavlja ispod oglasa