Kako smo već pisali engleski nogometni velikan Liverpool u srijedu navečer je na svojoj klupskoj televiziji prikazao 20-minutni dokumentarni film o svom stoperu i hrvatskom reprezentativcu Dejanu Lovrenu “Lovren: Moj život izbjeglice”. U spomenutom filmu, nakon kojeg ostaju mnoga pitanja koja vrijedi postaviti, 27-godišnji Lovren govori o svom odrastanju, rođenju i ranim godinama u Kraljevoj Sutjesci, bijegu od rata u Njemačku 1992. godine, dolasku u Karlovac kao 10-godišnjaka 1999., te svakodnevnim putovanjima na treninge u Zagreb gdje je od početka 2004. godine postao članom Dinama.
Drugim riječima, Dejan Lovren, zajedno sa svojom obitelji, prošao je, kao i mnoge druge obitelji tijekom devedesetih kroz jednu tragičnu epizodu koja je, nažalost odredila kasnije puno toga u njegovom životu. Tko zna gdje bi danas bio Dejan Lovren, ako se ograničimo samo na Lovrena i njegovu obitelj, da nije bilo velikosrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu koja je onda dovela do čitavog ratnog “pakla” u susjednoj državi? Priča Dejana Lovrena zaista je potresna, o njoj smo pisali, priču hrvatskog reprezentativca u nekoliko su navrata prenijeli i brojni svjetski mediji, posebno u Velikoj Britaniji.
“Razumijem da svi žele zaštititi sebe i svoje obitelji, ali tu pričamo također o ljudima koji su izgubili svoje domove. Nije njihova krivica što su ostali bez domova, pa oni se bore kako bi zaštitili svoju djecu. Svatko želi bolju budućnost za svoju djecu, tako i izbjeglice. Prošao sam kroz takvu kalvariju, znam kroz što sada prolaze mnoge obitelji. Ljudima treba dati priliku, a onda lako možete vidjeti tko su dobri ljudi, a tko nisu…”, rekao je, između ostaloga, Dejan Lovren, u filmu koji je, kako tvrde neki hrvatski mediji, “rasplakao” Veliku Britaniju.
Možda je baš iz ove izjave jasno zbog čega je dokumentarac izašao baš sada, u jeku migrantske krize te u jeku sukoba dvije koncepcije kako se nositi s takvom krizom? Neki će reći da je jasno što se zapravo želi poručiti Lovrenovom izjavom. Naime, neki tvrde da je poruka ovog dokumentarca i samog Lovrena sljedeća: “Evo i ja sam bio izbjeglica, pružite ruku današnjim izbjeglicama”, dakle, migrantima.
Naravno, s izjavom Dejana Lovrena nitko pri zdravom razumu ne bi trebao imati problema, ali… Da, postoji ali, kad su Hrvati devedesetih bili protjerani iz svojih domova oni su odlazili, u velikoj većini, dakle, ne svi, kako bi se vratili. Mnogi od njih, mislimo uglavnom na muškarce, ali i na brojne žene, ostajali su kako bi branili svoje domove ili kako bi jednom oslobodili svoja sela, svoje gradove. Danas “izbjeglice” odlaze s namjerom da se nikad ne vrate. Odlaze u velikoj većini i oni koji su vojno sposobni. Tko će na kraju ostati ako svi odu, tko će srediti stvari u njihovim državama, ako svi odu? Tko bi Hrvatsku oslobodio da su iz Hrvatske svi napustili? Jesu li oni koji danas napuštaju svoje domove, pritom ne mislimo na žene i djecu, izbjeglice ili migranti?
No, dobro, drugi “propust” Dejana Lovrena odnosi se na činjenicu da on u dokumentarcu niti jednog trenutka, niti jednom rečenicom, nije precizno imenovao agresora. Mislimo na preciznu izjavu kojom tvrdi “da to je bio agresor.” Ne, umjesto toga Lovren je rekao: “Volio bih da mogu objasniti sve što se događalo. Početkom rata ljudi su se jednostavno promijenili. Sjećam se samo zvuka sirena i straha jer sam pomislio na bombe i kako će se nešto loše dogoditi. Sjećam se kako smo se skrivali u podrumu i onda odlučili otići u Njemačku…”
Što je ovom izjavom Lovren poručio? Da su ljudi morali otići iz svojih domova jer su se ljudi promijenili? Ako je s obitelji morao napustiti svoju kuću kako onda nije shvatio tko je njega i njegovu obitelj protjerao? Zar je teško imenovati agresora ako Lovren misli ono što čitava hrvatska javnost misli, dakle, da je Srbija i politika Slobodana Miloševića bila agresor u Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovini? Ima li Lovren neku drugu istinu o “ratu na ovim prostorima”? Naime, u dokumentarcu se često može čuti “o ratu na Balkanu”, ali i ne tko je započeo rat.
Podsjetimo, Dejan Lovren novi je dom pronašao u Njemačkoj, kod djeda u Münchenu. “Imao sam sa svojom obitelji dosta sreće. Moj je djed prije radio u Njemačkoj, pa je imao papire zbog kojih smo mi mogli doći živjeti kod njega. Ne znam što bi bilo s nama da nismo mogli otići k njemu u Njemačku . Možda bismo moji roditelji i ja sada bili pod zemljom, stvarno ne znam što nam se sve moglo dogoditi. S jedne strane mogli smo biti i sretni, jer sam čuo toliko različitih, a istinitih priča. Jedan od mojih najboljih prijatelja iz srednje škole, čiji je otac bio vojnik, jednoga je dana bio sav uplakan. Pitao sam ga što se dogodilo, a on mi je rekao kako mu je tog dana poginuo otac. Znate, to je lako mogao biti i moj otac… Nikada nisam svoju obitelj pitao što bi bilo s nama da nismo našli spas u Njemačkoj. Moja majka i danas kaže kako nam je ‘Njemačka drugi dom’, to je stvarno istina. Njemačka nas je dočekala otvorenih ruku, stvarno ne znam koja je još zemlja u to vrijeme tako postupala prema izbjeglicama iz Bosne “, rekao je Lovren.
Kako ne Dejane? Je li ikada Dejan Lovren čuo za Hrvatsku koja je primila i privremeno udomila stotine tisuća izbjeglica iz BiH, kako Bošnjaka, tako i Hrvata, pa i Srba koji su morali bježati pred velikosrpskom politikom i genocidom koji je ona ostavljala iza sebe?
Dejan Lovren sa svojom je obitelji ostavio je sve iza sebe; posao, prijatelje i rodni dom. Prema Njemačkoj su se zaputili tek s torbom odjeće, te iz Zenice s tetkom i tetkom u automobilu Yugo pobjegli u Njemačku…
“Volio bih objasniti sve što nam se tada događalo. Svi čuju toliko priča o izbjeglicama, ali nitko ne zna pravu istinu. Takve se stvari jednostavno dogode. Sve vam se promijeni preko noći, a vi ste nemoćni. Kod nas je krenuo rat između triju entiteta, više ništa nije bilo kao prije…”, ovo je možda i najteža izjava Dejana Lovrena koji zapravo ne govori istinu. Naravno, ne tvrdimo da se radi o svjesnoj pogrešci.
“Rat je krenuo između triju entiteta”? Dejane, zar nije rat krenuo iz Srbije, najprije u Hrvatskoj a onda u BiH? Ako ništa drugo Dejan Lovren morao je čuti za Srebrenicu ili prije toga Vukovar. Kad su to Hrvatska ili BiH granatirali Beograd, Niš, Kragujevac? Sarajevo je pod opsadom bilo četiri godine, Vukovar je sravnjen za zemljom.