Kako to već ide u ovoj ”regiji”, oazi mira, tolerancije i moderne demokracije, jedna izjava predsjednice hrvatske države, Kolinde Grabar-Kitarović, bila je dovoljna da zapali više država u ovom dijelu Europe. Srećom, još se nije zaratilo, još uvijek Hrvatska nije, po drugi puta u trideset godina, izvršila agresiju na svoj teritorij kako bi protjerala svoje goloruko stanovništvo naoružano samo tenkovima, VBR-ima, topovima…
(VIDEO) Grabar-Kitarović o nogometu u vrijeme Jugoslavije: ‘Navijala sam i za Hajduk i za Dinamo’
Podsjetimo, Kolinda Grabar-Kitarović s nekoliko je izjava posljednjih dana izazvala pravu erupciju bijesa progresivnih snaga u društvu, modernih demokrata čije se shvaćanje demokracije veže uz najveće bardove ljudskih prava i slobode govora, Vladimira Bakarića, Miku Špiljaka i dakako, ”besmrtnog” Jožu Manolića, duhovnog oca hrvatske ljevičarske demokracije, kao i dobrog dijela hrvatske ”salonske desnice.” Što je to predsjednica toliko zgriješila da joj više ništa ne može pomoći u pokušaju da vrati poljuljano povjerenje barba Bude Lončara, velikog navijača, Hajduka, i njegovih sljedbenika?
Ponajprije predsjednica se usudila tek sramežljivo kazati kako je Jugoslavija za vrijeme Hladnog rata bila, ono što je i bila, iza Željezne zavjese, ukratko pripadala je jednom totalitarnom ”lageru” koji je ljudska prava shvaćao tako što je za svojim ”neposlušnim građanima” slao plaćene ubojice diljem svijeta, a imao je i vlastite koncentracijske logore. Kako se predsjednica drznula toliko lagati? Opće je poznato da su se hrvatski emigranti diljem svijeta – ubijali sami. Tako se u Njemačkoj, za vrijeme Mike Špiljaka, Stjepan Đureković, nekoliko puta sjekirom udario u glavu dok je cijepao drva u garaži.
Druga pogreška, i ona je zapravo prelila čašu, bila je kad je spomenula nogomet i nacionalni identitet u istoj rečenici.
“Nogomet osamdesetih godina i prije toga nije bio samo nogomet, bio je izraz nacionalne pripadnosti. Pa sam tako ja, nadam se da mi neće zamjeriti neki, navijala i za Hajduk i za Dinamo. Voljela bih kad bi to zajedništvo juga i sjevera ponovno proradilo”, rekla je prije nekoliko dana u Splitu predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović, uz, dakako, dodatak: ”Kao Riječanka sam odlazila na utakmice Rijeke, ali naša Rijeka u to vrijeme je bila nekakav rezervni klub za Partizan i Crvenu Zvezdu i oni domaći igrači koji su bili dobri i kvalitetni odlazili su najviše u Hajduk, nešto malo u Dinamo. Dinamo i Hajduk bili su toliko blizu mojemu srcu. Nogomet je za nas koji smo voljeli Hrvatsku bio puno, puno više od nogometa. Značio je narodno zajedništvo.”
(VIDEO) Zašto se skriva kako je Komunistička partija koristila NK Rijeku za malverzacije devizama?
I bila je to iskra koja je zapalila ”region…”
Izjavu hrvatske predsjednice komentirao je i Partizan iz Beograda, koji se tako pridružio partizanima iz Hrvatske. Bolje rečeno čelnik spomenutog kluba.
”FK Partizan drži da je od svog osnivanja pravi kozmopolitski klub u kojem su sa zadovoljstvom nastupali igrači brojnih nacionalnosti. S NK Rijeka je odigrao u povijesti puno teških i neizvjesnih utakmica – češće smo se radovali, ali smo imali i neke bolne poraze, kao onaj u dvije utakmice finala Kupa 1979. Bili smo žestoki sportski rivali kako za vrijeme SFRJ, tako i 1999., kad nas je ždrijeb spojio u kvalifikacijama za Kup UEFA. Međutim, nema podataka da je ikada neki igrač Partizana otišao igrati za Rijeku. Dvojica jesu iz Rijeke došli u Partizan, ali je zanimljivo da je tu riječ o igračima koji potječu ili iz Srbije kao Marjanović, ili iz Republike Srpske kao Sredojević. Dodajmo, pritom, da od 1962. nijedan hrvatski igrač nije ni igrao u Partizanu”, rekao je potpredsjednik Partizana Vladimir Vuletić za RTL.
Za koga će ako ne RTL? Sjetimo se kako je Zoran Šprajc nedavno, nadahnut univerzalnom istinom, o masovnom grobnicama u okolici Zagreba govorio kao o posljednjim počivalištima – domaćih izdajnika. Jedna takva tolerantna izjava, u jednoj demokratskoj državi kao što je Hrvatska, naišla je na plodno tlo. Oduševljenju ”hrvatskih” ljevičara nije bilo kraja
No, vratimo se mi potpredsjedniku Partizana…
”Ako već tražite ‘rezervne klubove’ ili ‘filijale’ među klubovima s prostora nekadašnje SFRJ, za vrijeme postojanja te države i njene lige, flagrantan primjer jako lijepe, uspješne i dugotrajne suradnje je srdačan odnos Dinama i Crvene zvezde. Ta dva kluba su, posebno u sedamdesetim i osamdesetim godinama, praktično sve do raspada SFRJ, razmijenila jako veliki broj nogometaša’, dodao je Vuletić da bi na kraju poslao poruku:
”Sve u svemu, kozmopolitizam Rijeku i Partizan upravo jedino, a to nije malo, i veže, dok se za Dinamo i Crvenu zvezda može zaključiti – similis simili gaudet, odnosno, sličan se sličnome raduje.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa