Pred Vatrenima je veliki okršaj protiv Grčke u Maksimiru u sklopu dodatnih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. S obzirom da se ulaznice prodaju odlično te se očekuje pun Maksimir atmosfera u redovima Vatrenih je sjajna, vlada odlično raspoloženje i veliki optimizam. Nemali je broj igrača koji vjeruju da bi Hrvatska zbog evidentne razlike u kvaliteti mogla sve riješiti već u prvom dvoboju, dakle, prije uzvrata u Ateni. Ima, naravno, i onih koji pozivaju na oprez poučeni nekim ranijim iskustvima s Grcima, koja, moramo to reći, nisu tako sjajna kao atmosfera zadnjih dana.
Danima igrači govore o sjajnoj atmosferi, jedan od njih je, kako smo već pisali, i stoper Liverpoola Dejan Lovren, koji se našalio s igračem Atletica Šimom Vrsaljkom. Naime, Dejan je Šimi pokušao ugurati kabel od punjača u nos dok je ovaj spavao, no, nitko mu to nije zamjerio, bilo je dosta smijeha.
Puno je sličnih primjera koji pokazuju zajedništvo te usredotočenost Vatrenih velikom cilju kakav je sigurno plasman na novo veliko natjecanje. Naravno, s obzirom na kvalitetu igrača Hrvatska može više, trebala bi više i već je morala imati osiguran put za Rusiju, no, jednako tako fascinira podatak da su Vatreni od neovisnosti do danas propustili samo dva velika natjecanja. Europsko prvenstvo 2000. godine te Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi deset godina kasnije.
Nažalost, iako smo praktički redoviti sudionici velikih natjecanja tek smo u četiri navrata prošli skupinu, a samo jednom prvu stepenicu nokaut faze.
Naime, Vatreni su skupinu prošli sad već davne 1996. godine na Euru u Engleskoj, u četvrtfinalu smo ispali nakon očitih sudačkih propusta protiv Njemačke, koja je kasnije postala europski prvak. Prvu stepenicu Vatreni su preskočili i dvije godine kasnije, na SP-u u Francuskoj, Hrvatska je prošla skupinu, prošla osminu finala, četvrtfinale, ispali smo u polufinalu od Francuske i na kraju osvojili veliku broncu zlatnog sjaja. Najveći je to uspjeh, bio i ostao, hrvatskog nogometa ikada.
Nakon 1998. samo u dva navrata Hrvatska je prošla skupinu. Dakle, 2008. na Europskom prvenstvu, u četvrtfinalu, u odavno proglašenoj mitskoj utakmici, Hrvati su poraženi nakon jedanaesteraca, iako smo vodili nekoliko sekundi prije kraja Turci su u zadnjim sekundama drugog produžetka izjednačili. Hrvatska je skupini jednog velikog natjecanja prošla i prije petnaestak mjeseci, prošle godine na Euru u Francuskoj. Nažalost, ponovno smo igrali dramatičnu nokaut utakmicu, osminu finala, i ponovno izgubili, ovog puta od Portugala. Ponovno ti nesretni produžeci. U sve tri nokaut utakmice koje je Hrvatska izgubila, dakle, redom od Njemačke, Turske i Portugala, bila je puno bolji protivnik.
Posljednjih dana intenzivno traje prisjećanje na ”sjajnu zajedničku prošlost u Jugoslaviju”, jugo – nostalgičari u nedostatku pravih argumenta vrlo često posežu za sportom, posebno nogometom, kao ”dokazom” da bi zajednička država bila nogometni div kojem ne bi bilo premca, kako na svijetu tako vjerojatno i cijelom Svemiru. Međutim, dovoljan je tek jedan podatak za usporedbu kako bi se do kraja razotkrile jugo – nostalgičarske podvale. Naime, samo u posljednjem desetljeću svog postojanja, dakle, ”predivnih osamdesetih”, Jugoslavija je propustila čak tri velika nogometna natjecanja. Europsko prvenstvu u nogometu 1980. u Italiji, Svjetsko prvenstvo u Meksiku 1986. i Europsko prvenstvo dvije godine kasnije održano u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj. Godine 1982. na SP-u u Španjolskoj Jugoslaveni su ispali već u skupini. Recimo također kako je komunistička Jugoslavija postojala 45 godina previše i nikada nije bila na 3. na Svjetskom nogometnom prvenstvu.
S obzirom kako je Rusija 2018. godine posljednja prilika jedne izuzetno talentirane kolokvijalno nazvane Modrićeve generacije mnogi navijači vjeruju da će Hrvatska najprije preskočiti u dvije utakmice Grčku, a onda napokon i tu prvu utakmicu nokaut faze nakon što se prođe skupina. Naravno, ovo su sve kalkulacije, želje, za sada Hrvatska je daleko od SP-a, koliko je tek daleko onda od osmine finala Svjetskog prvenstva ne treba ni spominjati.
U brojnim stepenicama koje, nadajmo se, predstoje – prva je Grčka.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa