Josip Joe Pavičić, kanadski Hrvat, koji govori čak devet jezika, posljednjih 14 godina predsjednik je nogometnog kluba, Toronto Croatia. Kako piše Večernji list Hrvati koji žive u Kanadi uglavnom su u hrvatskoj javnosti prepoznati kao kao uspješni ljudi.
Joe Pavičić jedan je od njih.
Što Pavičić kaže o Croatiji iz Toronta, koja je bila i ispred Cosmosa, a za koji je igrao i možda najbolji nogometaš svih vremena – Brazilac Pele? U svom dvorištu inače uspješni kanadski Hrvat ima i spektakularno vozilo – Ferrari Californiju. Razgovor s Pavičićem usmjeren je bio prema nogometu, Domovinskom ratu, politici, ali i o iseljeničkim pitanjima. Naime, Pavičić je jedan od čelnih ljudi HDZ-a u Kanadi od samog početka, a inače je rodom iz Lovinca u istočnoj Lici. Radi se o mjestu koje je među prvima došlo pod udar velikosrpske agresije.
Međutim, najprije je ipak na red došla i ”najvažnija sporedna stvar na svijetu”, nogomet, što nimalo ne čudi, naime, hrvatska nogometna reprezentacija nakon povijesnog Svjetskog prvenstva u Rusiji 2018. i službeno je druga reprezentacija svijeta. Takav uspjeh Vatrenih izazvao je euforiju i oduševljenje i među hrvatskim iseljenicima. Joeov nećak Domagoj danas je nogometaš HNK Rijeke, prije zagrebačkih Dinama i Lokomotive.
Pavičić je, kako smo spomenuli, predsjednik Toronto Croatije, što je poseban osjećaj budući da je riječ o najjačem nogometnom sastavu koji je pod imenom Croatia osnovan negdje u svijetu, dakako, osim u Hrvatskoj.
Slavni počeci slavnog kluba…
”Bilo gdje odnosno svuda gdje bi bilo tisuću i pol Hrvata osnovala bi se neka Croatia. To je jednostavno bilo tako. Za nas iseljenike na sjevernoameričkom kontinentu to je bila poveznica s domovinom, ali isto tako i jasna identifikacija pripadnosti. Pogotovo u Kanadi jer u toj zemlji živi oko 300 različitih nacionalnosti”, rekao je Pavičić, koji je iz Hrvatske, a koja je tada bila u sastavu Jugoslavije, otišao davne 1974. godine.
Kako piše Večernji list Toronto Croatia osnovana je još 1956. godine i već je nakon osnivanja vrlo brzo prolazila kroz amaterske lige da bi se potom profesionalizirala i 1962. godine ušla u najjače kanadsko natjecanje Canada National Soccer League.
”Igrali smo tamo s određenim uspjehom sve do formiranja North American Soccer League. Dolasci na utakmice Toronto Croatije bili su za mene nešto nevjerojatno, stadion je bio pun, pogotovo kada bismo igrali protiv kluba Serbian White Eagles (Srpskih Bijelih orlova). Zbog sukoba na tribinama pomislio sam: pa došao sam ovdje da radim i napredujem, a izgleda da sam dospio u rat…”, prisjetio se Pavičić.
Nažalost, bilo je i nekih pravila koja su se morala poštovati. Naime, ”nije smjelo biti nacionalnih asocijacija u imenu kluba. Tek nakon teških pregovora pristali su da budemo i Croatia. Iseljenici su prikupili novac i otkupili Metros koji je bio klub u krizi, čije je nastupanje u novoj ligi bilo upitno, pa je nastao Toronto Metros Croatia koji ulazi u NASL. Trajali smo samo tri sezone pa se vratili u kanadsku ligu, prodali smo franšizu, nitko nije izgubio novac. Ali bili smo prvaci te tada najjače nogometne lige sjevernoameričkog kontinenta”, kazao je predsjednik Toronto Croatije referirajući se na slavna vremena kluba kojem je na čelu.
Eusebio – nogometni velikan i član Croatije…
Podsjetimo, za Metros Croatiju igrao je jedan drugi veliki igrač Portugalac Eusebio, dok je, kako smo rekli, za Cosmos igrao sjajni Brazilac Pele.
”Eusebio je bio velik i sjajan ne samo igrač nego i čovjek. Kako je tada sjevernoamerički nogomet imao velikih ambicija, bilo je igrača koji su iskoristili tu priliku i svoj dolazak skupo naplatili. Ne i Eusebio, on je došao za 30.000 dolara u sezoni iz Bostona koji se bio raspadao, bio je i to dobar novac, ali ne toliko da ga nismo uspjeli skupiti i platiti mu. Bila je to prilika koju nismo smjeli propustiti, stalo nam je bilo do uspjeha, koji bi onda pronio i naše ime po cijeloj Sjevernoj Americi”, tvrdi Pavičić.
U tadašnjoj Croatiji igrali su i hrvatski igrači kao što su Filip Blašković, Ivan Lukačević, Bruno Pilaš, koji je iz Dinama došao u ranoj mladosti, a u Toronto Croatiji ostao je do kraja života, kao i još nekoliko stranih igrača poput, primjerice, Wolfganga Sunholza. Bila su to neka druga vremena, prepuno nogometnog i nacionalnog entuzijazma.
”Točno je, po crkvama se skupljao novac da bi se dovelo, na primjer, Filipa Blaškovića. Sve smo učinili da bismo se što bolje predstavili. I uspjelo je, u sezoni 1976./1977. bili smo prvaci tada vrlo snažnog natjecanja. Dakle, ispred New York Cosmosa s Peleom. Bilo je to nevjerojatno, Eusebio je i zabio u tom finalu protiv Minnesote. Kakav je bio profesionalac svjedoči i činjenica da je kod Ivana Đalme Markovića zbog jedne situacije u svlačionici završio na klupi, i to u utakmici baš protiv Cosmosa, koju smo i izgubili. Nije rekao ni riječi, Đalma je poslije smijenjen, došao je Domagoj Kapetanović, a Eusebio nas je onda doveo do naslova prvaka. Za mene je on tada bio naš najbolji igrač”, kazao je Pavičić, koji posebno naglašava zasluge Ivice Grnje.
”Ništa se od toga ne bi dogodilo da nije bilo Ivice Grnje. On je za nas bio otkriće, dao nam je nešto potpuno neočekivano, bio je motor na terenu, uvijek tjelesno pripremljen, pouzdan…”
Pavičić je svjestan da će biti teško održati Toronto Croatiju u vrhu kanadskog nogometa. Razlog tvrdi – nedostatak novca.
”Nemamo više toliko novca jer sada više nema toliko interesa. Osnivanjem hrvatske države i formiranjem nacionalnog sastava nekako je jenjala potreba za postojanjem klubova koji u imenu imaju “Croatia”. Pa sada imamo momčad za koju svi možemo navijati i koja i igra na najvišoj mogućoj razini, svjetskoj. Održavat ćemo našu Croatiju, no svjesni smo da se vremena mijenjaju i da to više nisu sedamdesete i doba nogometnog romantizma koji se dobro spajao s nacionalnim ponosom. Poseban je trenutak bio kada je na mreži TCN emitiran dokumentarni film o nama, i to za Svjetskog prvenstva, takvu promociju ne bismo mogli platiti stotinama tisuća dolara”, rekao je predsjednik nogometnog kluba iz Toronta, koji nikad nije išao u hrvatski nogomet, iako je kako tvrdi imao prilika.
Izdvojio Antu Pavlovića…
Izdvojio je i neke ljude s kojima je radio. ”Mislim da je Ante Pavlović najpodcjenjenija osoba koja se pojavila u hrvatskom nogometu. Njemu naš nogomet duguje iznimno puno, ali nisam siguran da ljudi to znaju. Poznato je da je Dinamo imao problema zbog gostovanja u Kanadi i igranja prijateljskih utakmica s hrvatskim klubovima, pa tako i s nama. No, Pavlović je vidio što drugi nisu i dovoljno je rano počeo s organiziranjem utakmica sastava koji će kasnije postati hrvatska reprezentacija. I mi u Kanadi znamo da je upravo on najzaslužniji za prvu utakmicu protiv SAD-a u Maksimiru. Ante Pavlović uvijek je bio veliki gospodin i profesionalac, na pomoći kada je god trebalo…”
Pavičić se naravno, osvrnuo i na nedvojbene zasluge Franje Tuđmana u kontekstu stvaranja samostalne hrvatske države.
”Odgovorno vam tvrdim, osoba kakva je bio Franjo Tuđman u tako malom narodu može se roditi samo jednom u 500 godina! Uopće mi nije važno što se danas o Tuđmanu piše, osporavaju li ga ili ne, on je za mene neprijeporno najveća osoba barem u novijoj hrvatskoj povijesti i najzaslužniji za stvaranje Hrvatske. To govorim zato što sam ga, ako brojim dobro, susreo 19 puta i često s njime dugo razgovarao pa ga i dobro upoznao. On je odmah shvatio da neće biti moguće stvoriti državu bez emigracije. U njoj je tada ležala politička, ali i gospodarska i diplomatska snaga koju tadašnja Hrvatska, još u sklopu Jugoslavije, nije ni mogla imati. Isto je tako shvatio da se to neće moći postići ostanemo li razjedinjeni. Pogledajte nas i danas, ima nas malo, no opet se dijelimo. Stvaranje moderne Hrvatske bio je jedini trenutak u povijesti kada su te podjele nestale i zato se uspjelo. Da nije napravio kontakt s emigracijom, te bi podjele ostale. Od silnih obećanja pojedinaca koji su posjećivali hrvatske zajednice po svijetu kasnih osamdesetih i ranih devedesetih, nitko nije došao s programom stvaranja hrvatske države osim dr. Franje Tuđmana. Kada želiš doznati kakav je netko doista, onda ga provociraš. Tako sam ja s njim volio “igrati igru”, on je bio titoist, pa sam zamislio da idem braniti – Pavelića!
Govorio sam mu da je Pavelić stvorio Hrvatsku, a da je propala zbog podjele u Hrvata, no Tuđman se na to jako ljutio objašnjavajući mi suprotno, da Pavelić nije stvorio nikakvu državu. Ja se nisam dao, i dalje sam ga provocirao rekavši: “Pa što mu niste dopustili?”. Tada je planuo: “Pavičiću, ti si jedno zlo!”. Jer, objasnio je, ne može Pavelić stvoriti hrvatsku državu, mi je moramo stvoriti. To je ta njegova ideja zajedništva, svjesnost da iza te ideje moraju svi stati”, prisjetio se Pavičić prvog hrvatskog predjedniika.
Komentirao je i činjenicu da je hrvatska emigracija slala velike iznose novca u domovinu tijekom Domovinskog rata:
”Prije svega, ne radi se ni približno o tolikom novcu koji se spominje danas u Hrvatskoj. Mi smo skupljali svaku vrstu pomoći za vrijeme rata, naravno i novčanu, ona je trošena u različite svrhe, pa i za otkup aviona s oružjem koji su znali ostajati blokirani, no i za kupnju svega čega je nedostajalo za vrijeme Domovinskog rata. Nitko ne žali za tim novcem niti za njega pita, ali ono za čim vrijedi žaliti jest da se potencijali koje emigracija ima ne koriste više i bolje”, kazao je Pavičić te je dodao:
”Čini mi se da u Hrvatskoj priča nije dovršena, da država nije kompletna u društvenom smislu. Mi danas nemamo konzervativnu stranku koja bi bila relevantna i utjecajna. To je trebala biti Hrvatska demokratska zajednica, no ona nikada iz pokreta nije prerasla u stranku. Ne bi ta stranka uvijek trebala biti na vlasti, ali bi uvijek morala biti nezaobilazni čimbenik. A danas to nije tako. S Ivom Sanaderom to je otišlo još i dalje, on je znatno pogoršao veze iseljene i domovinske Hrvatske. Bio je jako ohol i nabusit, pa kad smo već kod novca, dotaknimo se tih situacija. Sanader je tražio da mu se prikupi milijun dolara. Pitao sam zašto, pa rat je odavno završen. “Treba!”, odgovoreno je. Rekao sam: “Ne bih rekao…” Jednom prilikom došli smo po njega autom, imao je prtljagu. Netko vikne: “Pa preuzmite je!”. Mirno sam odvratio: “Pa pogledajte koliki je on, a koliki sam ja, što je za njega par kofera!”. I onda je počeo postavljati neke ljude koji među nama nisu mogli imati ugled, pa sam se u tom trenutku odmaknuo od politike”, prisjetio se Pavičić.
Pavičić tvrdi kako je Tuđman znao da na ovim prostorima postoji više istina o istim stvarima.
”Nedavno je umro Dušan Bezić, moj veliki prijatelj i utjecajni Hrvat u Kanadi. Isti onaj koji je stvorio Toronto Metros Croatiju. Pričao mi je kako je proglašenje Nezavisne Države Hrvatske na njegovoj Šolti dočekano s ogromnim veseljem, nakon kojega je uslijedio hladan tuš kada se doznalo da će zapravo pripasti Italiji. Jasno je bilo da su svi odmah krenuli u partizane, drugog izbora nije bilo. Nešto je slično bilo i u mojem Smokriću pokraj Lovinca. To je zapravo bila jedna hrvatska oaza u istočnoj Lici, kada je rat počeo u tim krajevima, i ti su ljudi bili bez izbora – ili će u ustaše ili ih čekaju četnici. Jer vrlo brzo dogodili su se teški zločini, koji su se, nažalost, ponovili i u Domovinskom ratu. Teška je to povijest. Kao što je nevjerojatno da nakon svega u Srbiji ima onih koji i dalje govore o Iliji Garašaninu. Međutim, da se razumijemo, mi danas nemamo drugog izbora nego biti sa Srbima dobri susjedi. Raditi se mora, jer se i živjeti mora. Ali se mora i poštovati svoje, a meni se čini da mi ne razmišljamo dovoljno na takav način. Ponosan sam kada vidim na Niagari riječi Nikole Tesle da se ponosi svojom hrvatskom domovinom i srpskim rodom. Bio je pravoslavac, ali je cijenio zemlju u kojoj je rođen. Ne možemo odbaciti ljude koji tako razmišljaju. Tako me, veliki moj prijatelj i prijatelj Hrvatske Daniel Maksymiuk, tražio da ga odvedem u Smiljan jer je Tesla vrlo poštovan u Kanadi gdje ga smatraju važnim i zbog elektrane na slapovima Niagare. Rekao sam, svakako, idemo odmah, ali ako odeš sa mnom još na jedno mjesto, u Žitnik vidjeti rodnu kuću Ante Starčevića, to bi nama jako puno značilo. Ne bih rekao da danas tako razmišlja puno ljud”, poručio je predsjednik Toronto Croatije Josip Joe Pavičić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa