Sandra Perković jedna je od najvećih hrvatskih sportašica svih vremena, vlasnica zlatne medalje iz Londona 2012. i glavni favorit za novo atletsko zlato u Riju, no, Sandra Perković je, nažalost, kao i jedan dobar dio sportaša, nezainteresirana za hrvatsku zbilju, poprilično nelogičnog načina razmišljanja. Sandra Perković Jugoslaviju doživljava kroz prizmu srbijanskih medija, kao zemlju blagostanja i sportske revolucije i evolucije, što je, naravno, netočno.
Ako pitate ima li koga u Hrvatskoj a da mu je žao što se Jugoslavija raspala obično biste odgovor potražili od nekih samozvanih antifašista koji se okupljaju na opskurnim dernecima u Srbu, ili u nekim partijama koje su prije tri godine Hrvatsku osramotile donošenjem ozloglašenog Lex Perković zakona, kojim su htjelo zaštititi udbaške kapitalce od progona, međutim, ovog puta biste se prevarili. Naime, preizme Perković je tu, ali ime nije Josip već Sandra.
“Zamislite koliko bismo medalja imali da smo ostali zajedno. Žao mi je što se Jugoslavija raspala jer bismo bili velesila, imali bismo više medalja od Nijemaca, Rusa…”, rekla je Sandra i dodala da će na Olimpijskim igrama navijati za sportaše iz Srbije, što je, naravno, njeno pravo i što nipošto nije krimen. Zašto bi i bio? Hrvatski i srbijanski sportaši mogu biti prijatelji, zašto ne bi bilo, no, kad se radi o Jugoslaviji stvari treba staviti na pravo mjesto. Što bi bilo kada bi neki hrvatski sportaš rekao da mu je žao što je propala NDH i da bi NDH zajedno s Trećim Reichom vladao svjetskim sportom idućih pet tisuća godina? Da, možda, ali po koju cijenu?
“Čula sam se s Ivanom Španović baš prije polaska u Rio i svim srcem ću navijati za nju. Kao i za sve Srbe i ostale susjede na Igrama. Moje srce je veliko kad ona pobjeđuje, baš kao i njeno kad ja slavim…”, zaključila je Sandra. Ovo posljednje što je Sandra rekla nekima će možda biti sporno, nama ne treba biti. Prvi dio je sporan zato što je neistinit.
Nažalost, Sandra očito nije pretjerana educirana i ne zna zašto se i kako se Jugoslavija raspala, umjesto bilo kakvog odgovora iz nekih nedoređenih udžbenika možda bi Sandra odgovor na pitanje dobila u Vukovaru kada bi otišla tamo 18. studenog, i tako iz godine u godinu? Kakva je Jugoslavija bila država neka pročita obrazloženje nepravomoćne presude jugoslavenskim udbašima, Josipu Perkoviću u Zdravku Mustaču.
Što se tiče Jugoslavije kao “sportske velesile”, Sandra ni o sportu ne zna puno, barem ne o tzv. jugoslavenskom sportu. Jugoslavija je kao komunistička tvorevina postojala 45 godina previše, u tih 45 godina nikada Jugoslavija nije uspjela napraviti u nogometu ono što je napravila u samo prvih osam godina postojanja, dakle, 1998. godine u Francuskoj na Svjetskom prvenstvu, Hrvatska kao samostalna država. Jugoslavija je bila na SP-u u Čileu šezdesetih među četiri najbolje reprezentacije svijeta, međutim, treba se zapitati koliko je tada ekipa uopće sudjelovalo na SP-u?
Naravno, činjenicu da su neki tzv. jugoslavenski nogometni klubovi bili uspješni u europskim kupovima može se posve jednostavno objasniti. Naime, Jugoslavija kao komunistička tvorevina imala je zakone koji su onemogućavali odlazak u inozemstvo nogometašima prije 28 godine, uz neke iznimke, odnosno, neki su mogli ići ako su dobili blagoslov komunističkih glavešina. Svemoćne partije. Zamislite koliko bi hrvatski klubovi danas bili jaki da u njima igraju Brozović, Pjaca, Kalinić, Perišić, Halilović, Jedvaj…
Jedno je sigurno, da je Jugoslavija opstala nikad ne bi Janicu i Ivicu Kostelić gledali na krovu svijeta, nikad ne bismo imali puno toga što danas imamo, u trenutku dok Srbija zapravo i nema olimpijske medalje. Skijanje je uglavnom bilo rezervirano za Slovence.
Zar doista netko misli da bi Davor Šuker, Goran Vlaović, Zvone Boban, Aljoša Asanović… imali prednost u odnosu na Dragana Stojkovića, Dejana Savičevića, Darka Pančeva, Sinišu Mihajlovića…? Pobogu, Miljan Miljanić na SP 1982. u Španjolsku nije poveo Marka Mlinarića iako je Mlinarić bio uvjerljivo najbolji nogometaš tadašnje države. Ista bi sudbina bila i Zvone Bobana 1998. samo što ne bi bilo Miljanića, već nekog drugoga.
Nećemo, naravno, nabrajati sve što ne bi bilo da je Jugoslavija opstala, ali ćemo reći nikada Jugoslavija nije bila sportska velesila koja je bila ravnopravna SSSR-u, SAD-u, Kini… To je obmana, to je mit. Savjetujemo Sandri Perković, i svima koji žele znati, a u zabludi žive, da dobro pogledaju osvajače olimpijskih medalja prije devedesetih. Daleko, daleko je majčica Rusija i Uncle Sam, odnosno, Amerika.
Naravno, neki će, možda i opravdano, postaviti pitanje zašto je uopće Sandra pristala razgovarati s “novinarima” srbijanskih “Novosti”? No, to je neka druga tema, a Hrvatska je, tako kažu, slobodna zemlja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa