Bivši hrvatski reprezentativac Josip Šimunić danas je prvi čovjek Rudeša, koji se nakon dvije godine vraća u HNL. Iza njega je 105 nastupa za Vatrene, a sada je otkrio očekivanja od Svjetskog prvenstva.
Hrvatsku na SP-u čeka skupina s Engleskom, Panamom i Ganom. “Očekujem da će nas oni momci uz izbornika i stožer prezentirati u najboljem izdanju. Uopće ne sumnjam u to. Mi smo ponosan narod, mi smo nogometna nacija, mi smo čudo. Za mene, uspjeh je proći grupu i poslije vidjeti. Što god poslije toga dođe je bonus. Momci su pokazali na posljednja dva svjetska prvenstva da smo mi pobjednici i da smo pobjednička momčad. Pobjednički mentalitet imamo i to je naša najveća prednost”, jasan je Šimunić pa progovorio što se treba poklopiti za uspjeh na velikom natjecanju.
> Šimunić: Silno sam ponosna na cure
“Puno se stvari mora poklopiti. Međutim, treba gledati tekmu po tekmu. Vi ste rekli da igramo prvu utakmicu protiv Engleske koja je nogometna velesila. Engleska s puno dobrih mladih igrača, imaju njemačkog izbornika Thomasa Tuchela. Mlad, zanimljiv trener, ima svoju ideju. Bit će zanimljivo vidjeti kako on prenosi svoje ideje na te igrače i što on želi. Sigurno će biti dobri, ali ja mislim da se oni nas boje više nego mi njih. Jedva čekam tu prvu tekmu. Bit će to dobro. Bitno je da mi prođemo grupu, a poslije toga uz malo sreće možemo jako daleko stići.”
Šimunić: ‘Apsolutno ne žalim ni za čim’
Šimunić je s reprezentacijom igrao na pet pet velikih natjecanja, ipak jednu utakmicu za Vatrene ne zaboravlja. “Englesku na Wembleyju 2007. godine. Volio bih to ponovo doživjeti… Svi su mislili da ćemo mi lagano igrati. Mi smo igrali uvijek sto posto, kao što se treba igrati i na kraju Engleze smo izbacili. To nam ja vjerujem, nikad neću zaboraviti, ali sve je bilo pošteno i jednostavno, to je bio jako, jako lijep osjećaj.”
U razgovoru za Net.hr otkrio je i kako ništa u reprezentativnoj karijeri ne bi mijenjao. “Ne žalim, apsolutno ne žalim ni za čim, ponosim se na sve i ništa ne bih mijenjao. Bilo je lijepo. Neke stvari uvijek mogu biti malo drugačije, međutim ponosan sam na sve što je bilo. Imao sam čast i sreću igrati za Hrvatsku 105 puta. Nemam riječi za to. Bio je lijepo i nema ljepšeg nego igrati za svoju zemlju, a ja bih otišao još korak dalje i rekao da je najljepše igrati za Hrvatsku. Imao sam tu čast. Sve mi mogu uzeti, ali to mi nitko ne može uzeti.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa