Dvije godine nakon ostavke na mjesto izbornika nakon osvojenog šestog mjesta na Svjetskom prvenstvu u Dohi, Slavko Goluža nije sjedao na klupu nekog kluba, sve do sada.
“Pa nije baš da nisam ništa radio. Radio sam u Savezu. Možda se to izvana nije vidjelo, ali sam radio. Nije bilo vikenda da nisam pogledao barem dvije, tri utakmice. I to ne samo seniorske i to ne samo jednog kluba… Dosta sam u proteklo vrijeme razmišljao o nekim svojim prijašnjim potezima. Vidio sam gdje sam griješio. Sada znam što moram raditi bolje”, rekao je Goluža za vecernji.hr
“Odmah nakon što sam dao ostavku, dobio sam ponudu njemačkog Lübbeckea. Moja je procjena bila da se trebam malo odmoriti. Kad sam se odmorio, nije više bilo tako dobrih ponuda. Zvali su me da budem izbornik Alžira i Irana, kao i nekih drugih, manje poznatih klubova, no to me nije zanimalo. Onda se pojavio Tatran. I kada sam sve dogovorio i potpisao, javili su se još neki klubovi. Možda je bilo boljih ponuda, možda nije, ali kada Slavko da riječ, onda tu više nema natrag”, poručio je.
“Mogu biti ponosan na svoje rezultate kao izbornik. Osvojio sam tri medalje, ali nijednom nisam imao doček na Trgu bana Jelačića, a kolega Babić dočekan je kad je osvojio broncu na Europskom u Poljskoj. Gdje je tu pravda? Pa mene u pet godina mandata nitko nije rezultatski nadigrao. Pa čak ni u Španjolskoj 2013. godine kada sam sasvim pomladio momčad. Kako to da su mediji dizali tsunami kada nisam zvao Balića i Sulića, a kada Babić nije zvao Vorija, Alilovića ili Čupića, onda je taj medijski tsunami izostao”, zaključuje Slaven.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa