Uoči ove nogometne sezone, dok se još nije znalo ništa o koronavirusu, Hajduk je kao i uvijek posljednjih godina s velikim ambicijama ušao u prvenstvo. Očekivalo se puno od Europe, oni optimističniji vjerovali su da bi Hajduk mogao izboriti plasman u grupnu fazu Europske lige, a onda su ”Billi” odmah, već u prvom pretkolu, naletjeli na ”minu” i doživjeli jednu od najvećih blamaža u povijesti kluba. Naime, unatoč velikoj razlici u kvaliteti, unatoč velikoj rezultatskoj prednosti, Hajduk je ispao od malteške Gzire.
Nakon takve sramote čelnik kluba Marin Brbić kazao je da je glavni cilj Hajduka prvo ili drugo mjesto ili… Jasno je što znači to ”ili”, naime, Brbić je eksplicitno najavio ostavku ako Hajduk ne bude najmanje drugi i ne izbori plasman u kvalifikacije za Ligu prvaka. U međuvremenu Hajduk je doživio potop u Kupu Hrvatske, a u završnici prvenstva blamažom protiv Varaždina na Poljidu izgubili su ”Bili”, barem u ovom trenutku, drugo mjesto. Rijeka je izbila ispred Hajduka, dok za vratom pušu Lokomotiva i Osijek.
Dakle, Brbić je, ako će se čovjek držati svoje riječi, vrlo blizu odlasku iz kluba, No, čak i ako bi Brbić otišao, odnosno, ako nije zaboravio što je obećavao, koliko bi se zapravo toga promijenilo? Naime, Brbić je predsjednik Uprave Hajduka, ali nije Brbić glavni krivac za još jednu izgubljenu sezonu. Najveću odgovornost trebali bi snositi oni koji su godinama u Hajduku nedodirljivi, dok Hajduk iz godine u godinu tone sve dublje. Na početku svake sezone nova obećanja, da bi već nakon desetak kola postalo većini jasno kako od tih obećanja neće biti ništa, i tako iz godine u godinu. I što bi se promijenilo Brbićevim odlaskom, a ako bi ostali nedodirljivi? Ništa zapravo.
Da Brbić ipak neće otići i da im treba ”još dvije godine”, i tako tko zna koliko puta po dvije godine, dao je naslutiti šef Hajdukove struke, Mario Stanić, koji je u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju dao znakovit odgovor na pitanje o Brbićevom odlasku.
‘‘Nisam bio tu kad je to predsjednik govorio, ja sam došao poslije i rekao da je normalan ciklus od četiri godine, ali kako nema vremena čekati i ja razumijem frustraciju navijača, euforije i depresije, rekao sam dajte nam dvije godine. Pa da vidimo što smo uradili. Ne možemo preko noći. Sad, istina je, želimo odmah to drugo mjesto…”, rekao je Stanić, iz čijeg se odgovora zapravo naslućuje i rasplet glede ostanka Brbića na Poljudu. Treba im još dvije godine – najmanje, a možda i četiri.
Na konstataciju da Hajduk nije bio drugi od 2012. godine Stanić je kazao:
”Pa i to puno govori. Od 2012… A koliko se samo trenera i predsjednika i sportskih direktora izmijenilo? Je li to put? Dokle se došlo?”
No, Brbića nitko nije vukao za jezik, nije morao obećati…
”To je rekao prije našeg dolaska, a ja bez njega, od trenutka našeg prvog razgovora ne bih bio došao. Osjetio sam da nešto možemo zajedno, osjetio sam energiju. I prije sam bio u kombinacijama za Hajduk, ali nisam bio spreman zagaziti u ove duboke vode. Sad s Brbićem jesam. I te kako.”
Koliko bi Stanić bio razočaran ako Hajduk ne bude drugi?
”To me pitajte tek kad završi prvenstvo. Ne možete me to sad pitati. Mogu reći samo da sam u Brbiću vidio izvanrednog predsjednika koji je maksimalno predan poslu, te toliko spretan u kriznim situacijama, smiren i racionalan, da mogu o njemu reći samo najbolje. Stabilnost nam je potrebna svima, pa će doći i kontinuitet uspjeha.”
Stabilnost? Zar to nije odnekud poznato?
Naravno, Hajduk još uvijek ima mogućnost biti drugi na ljestvici i te mogućnosti nisu male kako možda sada nekome izgleda.