Kultni hrvatski klub, splitski Hajduk, jučer je jedva izvukao živu glavu u Rumunjskoj, na otvaranju nove europske sezone. Malo je nedostajalo pa da otvaranje sezone u Europi ujedno bude nagovještaj oproštaja. Teško će Splićani ovakvom igrom izboriti plasman u Europsku ligu, iako to nije glavni cilj Hajduka.
Nažalost, u zadnjih desetak godina Hrvatska nogometna liga izgubila je drastično na svojoj kvaliteti, svi prodaju što god prodati mogu, nerijetko ispod cijene. Igrači koji su stekli kakvu-takvu afirmaciju ako ne odu preko granice odlaze u Dinamu odakle prije ili poslije ipak završavaju u europskim klubovima. Uglavnom trećerazrednim. Malo je onih, poput Luke Modrića, koji su se uspjeli do krova Europe. Koliko se god to nekome možda neće svidjeti ostaje je činjenica da se igrači najbolje i najunosnije prodaju baš iz Mamićevog Dinama. No, isto tako ostaje činjenica da je pad kvalitete, slučajno ili ne, počeo zajedno s usponom Dinama.
Hrvatski klubovi u Europi, uključujući i Dinamo, osuđeni su uglavnom na životarenje i poneku sretnu pobjedu protiv indisponiranog velikana. Kao što je to bio slučaj prošle sezone kada su modri svladali Arsenal, a onda izgubili sve do kraja. Proljeće u Europi nedostižan je san hrvatskih klubova godinama. S obzirom da se najavljuje novi egzodus glavnih igrača iz HNL-a bojimo se da će proljetni san i dalje ostati duboko izgubljen u jesenskoj magli.
Nažalost, Hajduk, kao prvi hrvatski prvak, kao klub koji je simbol Hrvatske i Dalmacije, kao sportska institucija, već godinama sve više zaostaje ne samo za Mamićevim Dinamom, nego i za Rijekom. Hajduk godinama nije izbacio vrhunsko nogometno ime, koje bi u reprezentaciji imalo autoritet i postalo zaštitni znak reprezentacije. Razloge zašto je Hajduk danas tu gdje je, a Dinamo nije, odnosno, zašto Hajduk ni “lasom” ne može uhvatiti Dinamo ne treba posebno objašnjavati. Naime, ima ih previše i ne leže svi u Maksimirskoj 128., u dvorima Zdravka Mamića. Možda bi Hajduk trebao malo češće zaviriti u vlastito dvorište? “Narodni klub” još uvijek nije ono što bi od njega narod htio da bude. Politika je opkolila i Poljud.
Hajduk je jučer zaslužio bod u Rumunjskoj, međutim, protivnik koji je Splićane držao u šaci praktički do zadnjih sekundi utakmice je ono što može brinuti. Jesu li hrvatski klubovi osuđeni na beskrajna europska natezanja s klubovima iz Rumunjske, Gruzije, Makedonije, Estonije, Armenije? Teško je i pomisliti kako bi se Hajduk, i ne samo Hajduk nego i Dinamo prije dva dana, proveo da je umjesto slabašnog rumunjskog kluba s druge strane bio prosječni klub iz Bundeslige ili Serie A.
Momčad Marijana Pušnika katastrofalno je otvorila dvoboj protiv sedmoplasirane momčadi rumunjskog prvenstva Iasija. Ponovimo, sedmoplasirane momčadi. Što dodati ako je debakl izbjegnuti u 94. minuti? Rezultat 2:2 je, naravno, puno bolji od igre. U pravu je trener Hajduka kada tvrdi da “bijele” čeka težak posao u uzvratu.
Do preokreta došlo u drugom poluvremenu kada je trener Hajduka ubacio Ohandzu s klupe koji je i smanjio prednost domaćina, da bi Said stvar spasio nevjerojatnim pogotkom, odnosno, pogreškom golmana Grahovca kakve teško možemo vidjeti i u nekim amaterskim ligama. Pričuva je spasila udarnu postaju “Majstora s mora.”
Mediji nakon svega pišu da su Ganac i Bosanac spasili Hajduk, aludirajući na način na koji je pao izjednačujući gol za Splićane kojim je Hajduk ipak u kakvoj-takvoj u prednosti uoči uzvrata na Poljudu. Je li doista Hajduk spašen i što može očekivati Hajduk s ovakvom igrom čak i HNL-u? Posljednji puta Hajduk je bio prvak davne 2005. godine. Deset godina vladavine Dinama izazvalo je opravdanu frustraciju ne samo kod navijača Hajduka nego i kod navijača ostalih hrvatskih klubova, kojima je dosta dominacije jednog kluba koji postaje prvak već s prvim odlaskom roda iz Hrvatske. Čak i ako liga nije kvalitetna može je izvući neizvjesnost kakvu nosi borba za naslov prvaka. U Hrvatskoj nema ni kvalitete, ni neizvjesnosti. Teško je očekivati više kad u inozemstvo odlaze igrači praktički iz srednjoškolskih klupa. Primjerice, nije imao ni 17 godina a Alen Halilović, pomalo bahato, pohvalio se da je prerastao Dinamo!?
Svjesni su toga i u Splitu, Rijeci, Osijeku, no, nemoćni su. Uz Dinamo, koji je apsolutni rekorder po broju trofeja u HNL-u, i Hajduka tek je Zagreb jednom (2002. godine ) prekinuo dominaciju dva kluba, koji su u ligi bivše Jugoslavije bili dio takozvane velike četvorke. Radilo se o doslovce četiri klupa koji su bili privilegirani te ih se tretirao na potpuno drugačiji način od ostalih klubova.
Nažalost, danas HNL nema utakmica koje se očekuju s nestrpljenjem mjesecima. Derbiji Hajduka i Dinama uglavnom su utakmice koje osim o prestižu ne odlučuju ni o čemu. Kome može biti privlačna utakmica, makar se radilo o derbiju starih rivala, ako jedna momčad ima prednost od 20 bodova?
Rezultat je, naravno, porazan, više je gledatelja bilo na utakmicama hokejaša Medveščaka nego što je prosjek gledatelja u Hrvatskoj nogometnoj ligi. Nažalost, sve je veći jaz između bogatih i siromašnih. I ne samo u Hrvatskoj. Glavna meta svih optužbi je Dinamov savjetnik Zdravko Mamić. Odlaskom Zdravka Mamića problem se neće riješiti, no, od nekud se mora početi?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
