Nakon krvavog raspada komunističke Jugoslavije i agresije koju je JNA, u službi velikosrpskog režima Slobodana Miloševića, izvršila diljem bivše države, činilo se kako više nikad zajedničke tvorevine, koja je u ovom ili onom obliku trajala sedamdeset godina, neće biti. No, kako vrijeme prolazi, a miris baruta još se nije ni razišao, situacija se, nažalost, mijenja. Određene političke, društvene, medijske, kulturne strukture forsiraju makar i bilo kakav oblik zajedništva, dakako, vođeni isključivo vlastitim financijsko-ideološkim interesima, na ”ovim prostorima.”
Kad se to zajedništvo, unatoč u medijima konstantno prisutnom jugo-nostalgijom, više ne može nazvati Jugoslavijom kao alternativa pojavljuje se zamjena za Jugoslaviju – regija. Neki je pišu malim, neki velikim slovom, ovisi od medija do medija, prilike do prilike…
Nakon odlaska s životne i političke scene prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana, a poslije pobjede Ivice Račana i Stipe Mesića na izborima 2000. godine, promptno su se počele organizirati lige u kojima su igrali ”klubovi s ovih prostora”, dakle, s prostora bivše Jugoslavije, takozvane regionalne lige, pritom u regiju tvorci tih liga ne ubrajaju klubove iz Italije, Mađarske, Austrije, iako je jednom Umagu puno bliža Italija nego Srbija, jednom Osijeku Mađarska nego Makedonija…
U emisiji TV Bujica, hrvatski novinar, TV voditelj, publicist, Tihomir Dujmović, jasno je detektirao opasnost s kojom se Hrvatska već godinama susreće, a bez ozbiljnog otpora, ili uz samu potporu vladajućih struktura. O čemu, dakako, govori i njegova knjiga ”Regija kao treća Jugoslavija.”
Umjesto da javno govori o svemu što se događa, otvoreno i bez cenzure, da se sučele sve strane argumentirano i javno, poznati hrvatski novinar, koji je postao žrtvom ”regionalne klime” u državi, stavljen je u svojevrsni medijski pritvor. U demokratskoj državi imamo ljude koji su gotovo pa zabranjeni. Što nam to govori o današnjih Hrvatskoj, dvadesetak godina od Domovinskog rata? Što nam to govori o državi za koju su pale tisuće i tisuće mladih ljudi? Čak i da ne postoji niti jedna druga ozbiljna opasnost od nastanka treće Jugoslavije činjenica da je da postoje nepodobni i zabranjeni novinari dovoljno podsjeća na mračna razdoblja komunističkog režima. I to je, dakle, dokaz, da Jugoslavija postoji u Hrvatskoj.
Sve je, kako smo spomenuli, krenulo nakon 3. siječnja, stare jugoslavenske strukture ponovno su dobile priliku i tu priliku, nažalost, nisu propustile, ne samo kad je u pitanju kultura, gospodarstvo, politika, već i ponajprije sport. Sport je prvi bio na udaru.
Krenulo se u stvaranje regionalnih liga, koje su s vremenom mijenjale imena, ali su po sadržaju ostale iste ili slične kakve su bile u bivšoj Jugoslaviji. Prva žrtva u Hrvatskoj postala je košarka, stvorena je regionalna liga koju danas znamo pod imenom ABA liga, liga je to koja je u potpunosti devastirala hrvatsko prvenstvo, hrvatsku nacionalnu ligu, koja je devedesetih bila vrlo jaka, za naslov su se borili klubovi poput Zadra, Cibone, Splita, Šibenika, Zrinjevca. Zrinjevac je, primjerice, sredinom devedesetih u srazu s Cibonom za dlaku ostao bez naslova. Hrvatski klubovi devedesetih igrali su značajnu ulogu u europskim kupovima, danas više pola od tih klubova više i ne igra ozbiljnu košarku.
Uz košarkašku imamo i vaterpolo regionalnu ligu, najprije takozvanu Jadransku ligu, u kojoj su najprije sudjelovali klubovi iz država koje nemaju veze s Jugoslavijom, poput klubova iz Italije i Izraela, no,kad su oni shvatili da takva liga zapravo nema smisla, kao spontano uletjeli su klubovi iz Srbije i Crne Gore… Jadranska liga i kojoj zajedno sudjeluju klubovi iz Rijeke, Splita i – Šabca? Šabac je očito, po tvorcima takvih liga, na obalama Jadranskog mora, tamo negdje gdje je ratni zločinac Vojislav Šešelj postavio granicu devedesetih.
Govoreći o vaterpolskoj regionalnoj ligi Dujmović je u Bujici,između ostaloga, rekao: ”Liga je krenula “nevino“ kao ‘Jadranske liga’. Pridružili su se klubovi iz Izraela i Italije. Ispalo je da to “nije zanimljivo“, pa umjesto njih ulaze klubovi iz Srbije i Crne Gore… Cijela ideja je svjesno tempirana.”
Zanimljivo, ali i vrlo znakovito, pa i očekivano, je bilo za vidjeti na regionalnoj N1 televiziji reklamu u kojoj se postavlja pitanje ”Tko će biti prvak Regije…”!?
”Na N1 televiziji vrti se reklama u kojem se postavlja pitanje tko će biti prvak ‘Regije’, kazao je to Dujmović te je dodao: ”Pa, koje ‘Regije’?! Imate osjećaj da će spiker reći da je to Jugoslavija!…”
Regija, što je zapravo regija i kad je to regija postala država? Što znači prvak regije, a posebno kada se u takva natjecanja što milom, što silom guraju najmlađi, djeca? U Europi imamo prvake Italije, Njemačke, Francuske, Mađarske, Austrije, Engleske…, nemamo prvake Rimskog carstva, Austro-Ugarske, Trećeg Reicha…, pa čak ni prvaka regija koje bi obuhvaćale navedene države.
Imamo također i regionalnu rukometnu ligu, dok regionalna nogometna liga, unatoč nastojanjima medija i nekih nogometnih dužnosnika u Hrvatskoj, ne postoji isključivo zato što UEFA nije FIBA. Dakle, UEFA je protiv, a dok je UEFA protiv ni regionalne nogometne lige, a onda ni prvaka regije u nogometu, neće biti.