I prije nego li je praktički nova sezona počela za Hajduk bi ponovno lako mogla biti promašena, kao i tolike sezone dosad. Naime, dok su Rijeka i Dinamo izborili plasman u grupnu fazu Europske lige Hajduk je ispao i prije play offa, doduše, od teškog protivnika i nakon snažnog otpora. No koliko to može zadovoljiti jedan klub poput Hajduka i do kada? Do kada će aktualno vodstvo splitskog kluba bacati prašinu u oči navijačima? Hajduk je posljednji puta prvak države bio u školskim danima Josipa Manolića.
Sastanak, koji se i očekivao nakon novog poraza Hajduka i to na Poljudu od novog prvoligaša Šibenika, čelnika kluba s igračima u utorak poslije podne, nije donio ništa novo. Samo prazne priče. Umjesto da se na sastanku razgovara o odgovornosti čelnika kluba sastanak, koji se odužio na ukupno više od sat vremena, za temu je imao igrače, kojima je navodno ukazano na pristup. Kad će svima biti jasno da igrači zapravo daju koliko mogu? Ako prošle sezone, nekoliko njih u nizu, pogledamo u cijelosti, od prvog do posljednjeg prvenstvenog kola, ne može netko dati više od onoga što može. I točka. Ne možete natjerati, koliko god sastančili, prosječnog atletičara da se utrkuje Boltom, koliko god on imao želje pokušati i koliko god bio motiviran.
Znaju to vrlo dobro i čelnici Hajduka, upravo oni koji su iz godine u godinu najodgovorniji za agoniju Hajduka, ako ne znaju onda su nesposobniji čak i više nego što se vjeruje da jesu.
Inače, nogometaši Hajduka trening su odradili uz pratnju policije, za svaki slučaj. Kome je to zapravo potrebno i od koga to policija čuva ”narodni Hajduk”?
”Ne može(mo) dalje ovako”, poručuju čelnici Hajduka. Još samo da svoju poruku pretvore u djelo i odu. Jer doista, Hajduk to sramoćenje nije zaslužio.
