Tvorac hrvatskog skijaškog čuda, koje je gotovo dva desetljeća oduševljavalo Hrvatsku, ali i dobar dio svijeta, Ante Kostelić, za kojeg je veliki Jean-Claude Killy izjavio da je jedan od najvećih skijaških stručnjaka na svijetu, rekao je nakon sljemenskog spektakla i činjenice da Ivica zbog koljena nije mogao do druge slalomske vožnje jednu, nažalost, veliku istinu. Koljeno Ivice Kostelića ne može više izdržati napore koje zahtjeva skijanje, previše se, kako to kažu skijaši, “izraubalo” s godinama.
Tijekom duge i uspješne karijere Ivica je zaista imao jako puno problema s ozljedama, sportsko je čudo da je i toliko izdržao i tako dugo te uspješno trajao. Malo je sportaša koji su toliko vremena proveli na vrhu a istovremeno se suočili s tako puno problema.
Kad Ivica objesi skije o klin neće biti oproštaja, neće biti ceremonija, Kostelići će baš poput Janice iz svega izaći van i to će značiti kraj. Nema fanfara, nema crvenog tepiha.
Da se kraj približava rekao je Ante u razgovoru za Večernji list kada potvrdio da u ovakom stanju Ivica ne može dočekati Zimske olimpijske igre 2018. godine čemu se nadao i što je želio. Operacija bi, tvrdi Ante, pomogla, no, profesor to više ne želi, dosta mu je operacijskih dvorana, dosta mu je kirurških zahvata koji u konačnici ipak ne mogu jamčiti ništa, godine su prošle i približilo se vrijeme oproštaja. Medicina danas čuda radi, no, ovakvo čudo ni suvremena medicina ne može postići. Ivici bi liječnici trebali staviti operacijom umjetnu hrskavicu, morao bi pauzirati pet mjeseci, a onda bi mogao početi lagano skijati i mogao bi se pripremiti za ZOI-e. Proces je to koji iziskuje velike napore, odricanja. Međutim, za takav pothvat treba snage, nje je ponestalo.
Odluka će biti isključivo Ivičina. Bolovi su veliki, a koljeno se miče, tvrdi jedan od najuspješnijih hrvatskih trenera u povijesti. S obzirom na Ivičine izjave posljednjih dana nije teško pretpostaviti kakva će ta odluka biti. Što se tiče Svjetskog prvenstva u veljači ove godine koje će se održati u St. Moritzu Ivica će nastupiti tek ako će biti u prvoj skupini po WCSL bodovima za startne liste.
Ante Kostelić, nakon svega, nakon dugih godina, može biti i jest ponosan na svoju djecu, nisu se osramotila, ni Janica ni Ivica, koji će, baš kao što je to učinila i Janica, otići u sportsku mirovnu bez mrlje u odnosu prema suparnicima, što se za neke sudionike Svjetskog kupa ne bi moglo reći. “Niti Janica, niti Ivica se nisu osramotili. U njihovim karijerama nije bilo nikakvih dopinga niti postupaka. Nije to moje zadovoljstvo, nego to tako mora biti. Ne smiješ se ogriješiti o ništa, ne smiješ ukrasti, krivo se zaklinjati…”, rekao je Ante Kostelić za Večernji list.
Ako će nam nedostajati Ivica Kostelić, a hoće, baš kao i Janica Kostelić koja nedostaje već 10 godine, iz nedjelje u nedjelju, iz vikenda u vikend, kad god pred malim ekranima gledamo kako neki “novi klinci” jure prema cilju na bijelim skijaškim padinama, i kad to čine sjajno, ali opet ne kao Janica, nikad kao Janica, nedostajati će nam i Ante Kostelić. Nedostajati će nam njegove vizonarske misli o sportu općenito, životu također, njegova razmišljanja koja su neki ponekad znali dočekati na nož, kako se ono kaže, ali koja su se u konačnici redovito potvrđivala kao točna.
Koliko ih je samo sumnjalo kad je Ante jedne davne zime u društvu svoje djece, tada tinejdžera, rekao: “Idemo na vrh…?”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
