Slaven Bilić igrao je 1998. godine kad je Hrvatska osvojila broncu na Svjetskom nogometnom prvenstvu.
O tome je govorio u jednom filmu o Vatrenima, ali je i otkrio što im je bilo pravi motiv.
“Pričamo o generaciji gdje se jedan broj nas realizirao kroz sport jer je imao priliku, ali i o generaciji koju je pregazilo vrijeme. Dosta mojih vršnjaka nije imalo priliku, netko će reći ‘Kako je to moguće, rat je trajao samo par godina’, je ali to ostavi velik trag. Ljudi su izašli iz rata prestari da bilo što počnu, a prije rata su bili premladi da bi se bavili ičim ozbiljnim osim studiranja. Rat je sve najgore, a njegove posljedice su puno šire. Kao sportaši nismo bili krivi, ali osjećali smo sram prema tim momcima koje je pregazilo vrijeme. Svi Vatreni su s time dobili motiv više da usreće te ljude i da igraju za njih. Meni je tako bilo. Taj osjećaj se ne može definirati, to je sram, odgovornost i motiv. Da nije bilo toga, ne bi bilo… tog kockastog dresa, ne bi bilo Vatrenih, ne bi bilo Hrvatske”, rekao je Slaven Bilić.
