Nažalost, učestali su skandali na nogometnim travnjacima koji sve češče i sve žešće postaju tribinom huligana, pozornicom divljaštva. Vani puno više nego u našoj domovini, rekli bi srećom, ako se to srećom može zvati budući kako je divljaštvo uvijek divljaštvo i treba ga osuditi gdje god da se dogodilo, a ovog se puta dogodilo u Argentini, u proviniciji Buenos Airesa. Moglo se dogoditi bilo gdje.
Što je to zapravo skrivio otac troje djece koji je samo za nekoliko centimetara, uz puno sreće, izvukao živu glavu na nogometnom travnjaku? Jedna pogrešna odluka, jedan nedosuđeni kazneni udarc, jedan previd, zar je to vrijedno ljudskog života i tko može pravdati huliganizam, u ime čega i zbog čega? U zemlji Diega Maradone i Lea Messija, nažalost, sve je moguće, pa i ono što nipošto nikada ne bi smjelo biti moguće.
Naime, glavni sudac Claudio Elichiri jedva je izvukao živu glavu nakon što je zadobio teške batine na utakmici dva kluba iz četvrte lige. Radi se o klubovima Sarmiento de Ayacucho – Sansinenade Ayacucho, utakmica se igrala u Ayacuchu. Nesumnjivo će sudac utakmicu pamtiti do kraja života. “To što je sudac preživio pravo je čudo”, rekao je nakon neviđenih scena predsjednik lokalne lige nakon što mu je sudac pokazao rane te posebno duboki rez ispod oka koji je zatvoren s čak četiri šava.
Huligani su krenuli u napad, kao stampedo, na nesretnog suca te nisi birali dio tijela koji će zahvatiti u gdje će ga udariti, nezadovoljni njegovim odlukama. Elichiri je, smatraju divljaci, propustio dosuditi jedanaesteraca za Sarmiento, nakon čega su gosti izjednačili, što je razbjesnilo podivljalu rulju i igrače domaće momčadi koji su sudjelovali u besramnom linču. Sudac se pokušao obraniti kartonima, počeo ih je isključivati zbog vrijeđanja. Kad je shvatio da uvjeta za igru nema te da više nema ni dovljnog broja igrača u momčadi zbog brojnih isključenja utakmicu je bio primoran prekinuti.
To je bila ona inicijalna kapisla koja je u potpunosti zapalila divljaštvo i razularila huligane, masa s tribina, do tada zadržavana od strane policije, krenula je u juriš, utrčala na teren nakon čega je slijedio napad. “Morao sam isključiti igrača Sarmienta jer me vrijeđao, drugi me je nakon toga udario s leđa i sve je počelo, dobio sam prave batine, ni usne ne mogu pomaknuti”, rekao je nesretni sudac nakon nemilih scena.
U jednom je trenutku policijski automobil ušao na travnjak kako bi rastjerao rulju i spasio suca Elichirija te njegove pomoćnike, koje je rulja natjerala u sam kut igrališta. Čak i kad su se suci dokopali svlačionice opasnost od huligana nije nestala, naime, postojala je mogućnost da rulja provali i tamo, u samu svlačionicu.
“Bilo je jako puno ljudi, vrlo malo policajaca i nisam mogao ništa napraviti, ovo mi se prvi puta dogodilo, osjetio sam se nemoćnim. Kad sam stigao kući zagrlio sam ženu, zajedno smo plakali”, zaključio je nesretni sudac Claudio Elichiri, koji inače ne živi od suđenja nego vodi građevinsku tvrtku, suđenje voli kao hobi i ne misli prestati, no, poziva nadležne da teško sankcioniraju one koji su sudjelovali u linču.
