Odluka o konačnom prekidu svih košarkaških natjecanja pod ingerencijom HKS-a zatekla je mnoge klubove i igrače. Jedan od njih je i Marin Rozić, ikona i dugogodišnji kapetan Cibone, koji se na ljeto planirao oprostiti od aktivnog igranja.
– Izgleda da mi ”bivši” već sada stoji, jer očigledno se ove sezone košarka više neće igrati, kaže 37-godišnji Rozić koji je već ranije najavljivao povlačenje s parketa, piše HRT.
– Na kraju prošle sezone odlučio sam da će mi ova biti posljednja, a ispalo je da je prekinuta ranije od očekivanja. Zamišljao sam drugačiji oproštaj, ali u pitanju je viša sila.
Viša sila ponukala je i čelnike Cibone na izvanredne mjere, pa su prošloga tjedna raskinuli ugovore s klupskim zaposlenicima, što je imalo velikog odjeka u javnosti.
– Nažalost, u medijima je to predstavljeno bombastično i dezinformacijski. Ne radi se ni o kakvom gašenju, već o privremenoj mjeri koja je prilično racionalna u ovom teškom razdoblju, kaže Rozić, koji je u međuvremenu nastupao i za hrvatsku reprezentaciju, a dres Cibone nije skinuo već nevjerojatnih 16 godina!
U početku karijere Rozić je bio član Zrinjevca i talijanskog Livorna, ali se umjesto nastavka inozemne avanture 2004. skrasio pod Tornjem.
– Bilo je tu puno trenutaka za pamćenje, više lijepih nego onih drugih. Kad sam došao, Cibona je bila klub s milijunskim proračunom i imala velik značaj u regionalnim okvirima, a poslije smo prošli put od velikih financijskih problema do stabilizacije, iako treba realno zaključiti da u ovom trenutku Cibona više nije financijski moćna kao prije. Da, svašta sam prošao, ali sada mogu reći da sam zadovoljan i ponosan na svih 16 godina.
Među osvojenih sedam naslova prvaka, dva nacionalna kupa i titula pobjednika ABA lige, Roziću su dva trofeja ipak osobito značajna.
– Sigurno je svaki trofej drag na svoj način, ali osvajanje ABA lige 2014. bilo je senzacija i dogodilo se u Beogradu gdje nam nitko nije davao ozbiljne šanse. Prošle sezone pomeli smo Cedevitu u doigravanju i učinili ono što nitko dosad nije, osvojili prvenstvo bez poraza. Izuzetno sam ponosan na ta dva trofeja, jer pratila ih je posebno dobra kemija i atmosfera među nama. Najteži trenutak? Svakako ozljeda Ahilove tetive i mučno razdoblje financijskih problema, ali to je arhivirano i neka ostane u arhivi.