Miralem Ibrahimović je 13. svibnja 1990. godine trebao biti golman u neodigranoj utakmici protiv Crvene zvezde u Maksimiru.
“U jednom trenutku sam na golu, a ispred mene za navijačem trči policajac. Bilo je strašno, Delije su me gađale kamenjima, ali nisam osjetio da me nešto pogodilo. Najviše me bilo strah za suprugu i kćerku koje su bile na zapadnoj tribini. Više sam razmišljao o njima nego o sebi”, priča za 24sata.
“Vjeko Škrinjar je dobio pendrekom po leđima. Policajac ga je baš žestoko udario, a bio sam na par metara kad je Zvonimir Boban udario policajca. Mene policajci nisu dohvatili, ali nažalost Vjeku i navijače jesu”, dodaje.
“Bilo je doista spašavaj se tko može. Ma vidjelo se odmah kad smo izašli na zagrijavanje da situacija nije normalna. Pa policija je navijačima Crvene zvezde dopuštala da krenu s ekscesima. Kao da je bilo jasno da od nogometa taj dan neće biti ništa”, opisao je.
Poslije su svi igrači Dinama bili otjerani u svlačionicu.
“Tamo smo bili satima, a ja sam i dalje bio zabrinut za suprugu i kćerku. Nisam znao jesu li one dobro, jer smo otjerani u svlačionicu dok je kaos još trajao. Kasnije su došle na mjesto gdje se inače okupljala naša momčad. Laknulo mi je”, kaže za kraj Ibrahimović.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa