Nakon jednoglasne odluke Izvršnog odbora Hrvatskog nogometnog saveza o odigravanju najatraktivnije utakmice hrvatske nogometne reprezentacije ( protiv Mađarske 10. listopada ) u sklopu kvalifikacija za Europsko prvenstvo na Poljudu pokrenuta je kao nevidljivom, ali prepoznatljivom, rukom vođena kampanja protiv povratka Vatrenih na stadion na kojem svoje utakmice igra Hajduk, a koji je u vlasništvu Grada Splita. Dakle, svih građana drugog po veličini grada u Hrvatskoj.
Naravno, nitko od onih koji ne žele Vatrene u Splitu se ne usuđuje javno i eksplicitno to reći, već se ide u rukavicama, okolo, kao nema nitko ništa protiv reprezentacije, ali otprilike se kaže kako ”nije vrijeme” ili još gore od toga, tvrdi se da je ova hrvatska reprezentacija ”zrcalo HNS-a…” Ako je ovo posljednje točno, a mnogi ne vjeruju u to, onda je stanje u HNS-u sjajno. Naime, Vatreni su aktualni vice prvaci svijeta, što je ujedno i najveći uspjeh hrvatskog nogometa u povijesti. Drugim riječima, takav uspjeh hrvatske reprezentacije dokaz je da je ona veća i od HNS-a, i od Torcide i od BBB-a i od Armade i od aktualnog vodstva Hajduka, bilo kojeg pojedinca ili medija. Naime, ako je još u ovoj zemlji nakon svega ostalo nešto hrvatsko onda je to hrvatska nogometna reprezentacija.
Nakon orkestrirane kampanje, a koju uporno promovira nekoliko portala i jedan dnevni list, uperene, po obrascu autora svastike, protiv hrvatskog nogometa, prekipjelo je i hrvatskim braniteljima, prije svih u obranu Vatrenih stali su veterani legendarne 4. gardijske brigade. No,čak je i njihova poruka podrške reprezentaciji dočekana na nož od strane ”domoljuba” koji niti riječi, a kamoli da su se oglasili priopćenjem, nisu rekli kada je jedan iskusni splitski novinar pokrenuo akciju u koju je uvukao i jedan dio Hajdukovih legendi, a koja je rezultirala rođendanskom čestitkom bivšem jugoslavenskom ministru Budimiru Lončaru, koji je, usput budi rečeno, itekako zaslužan za činjenicu da se Dalmacija 1991. praktički goloruka suprotstavila agresiji JNA i Srbije te pritom doživjela teška stradanja od Zadra do Prevlake.
Zašto tada nije bilo priopćenja od strane dijela navijača Hajduka? Zašto tada nisu pozivali na odgovornost one koji su takvom čestitkom osramotili ponajprije sami sebe, a djelomično i sam Hajduk? Možda doista ima onih koji smatraju kako je Budimir Lončar ”veći domoljub” od veterana 4. gardijske brigade, kad se već glasna manjina poziva na domoljublje?
I na kraju krajeva, srećom, o igranju ili neigranju hrvatske reprezentacije na Poljudu posljednju riječ reći će sami Splićani. Što Dalmatinci, u velikoj većini, misle u Vatrenima pokazali su nedavno u Omišu. Drugim riječima, možda je ipak vrijeme da se kaže dosta i donese konačna odluka, pa će se na čistinu istjerati oni koji će eventualno donijeti odluku o zabrani igranja Vatrenih na Poljudu?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
