Hrvatska se ovih dana s tugom ali i s ponosom sjeća žrtava Vukovara i Škabrnje. Studeni je mjesec koji će se posebno pamtiti po okrutnosti velikosrpskog agresora, međutim, svemu unatoč 18. studenog, na Dan sjećanja za žrtve Vukovara, igrao se i nogomet. U Gradskom vrtu igrao se slavonski derbi između Osijeka i Cibalije, s obzirom da su derbi bojkotirali vinkovački Ultrasi razočarani činjenicom da se utakmica igra na obljetnicu pada Vukovara atmosfera je bila neobična za jednu nogometnu utakmicu. 18. studeni uvijek je bio i ostao posebni dan za sve Hrvate, posebno za Slavonce.
S jedne strane herojskim gradom na Dunavu hodala je ponosna Kolona sjećanja, s druge strane u Osijeku dvojica Vukovaraca su morala na travnjak Gradskog vrata, radi se o Zvonimiru Šubariću te Hrvoju Plumu iz vinkovačke Cibalije.
Šubarić je skoro zaplakao. Naime, u 46. minuti slavonskog derbija između Osijeka te Cibalije, sudac Ivan Bebek dosudio je za domaće kazneni udarac. Kapetan domaće momčadi Borna Barišić je uzeo loptu i izveo jedanaesterac, koji je uspio obraniti 20-godišnji Zvonimir Šubarić. Odličnom je intervencijom spasio goste iz Vinkovaca. Intervenciju je proslavio vrlo emotivno, zahvalio je suigračima, poklonio se svom Vukovaru.
”U subotu sam bio izuzetno motiviran jer sam Vukovarac. Zbog svih branitelja koji su dali svoje živote da mi u subotu možemo igrati ovu utakmicu… Kada smo izlazili na teren, započela je pjesma ‘Stoji grad’. Ne mogu vam opisati taj osjećaj, sav sam se naježio i skoro pustio suzu”, rekao je Zvonimir za portal 24 sata. Inače, Zvonimir je cijelu utakmicu branio sigurno, bez pogreške i svakako je najzaslužniji za činjenicu da je Cibalia neporažena napustila Osijek.
”Pomiješali su mi se osjećaji tuge i ponosa, uz suigrača Hrvoja Pluma bio sam jedini Vukovarac na terenu”, poručio je mladi Vukovarac Zvonimir Šubarić.
Podsjetimo, obitelj mladog nogometaša prošla je kroz pakao velikosrpske agresije, majka i dva brata bila su u progonstvu, a otac je u rovovima branio domovinu. U Vukovar su se Šubarići vratili 2000. godine, Šubarić je rođen 1997. te je odrastao u oslobođenom gradu na Dunavu, gdje je i započeo s nogometom.
”Već u limačima me trener Miroslav Bojko htio dovesti u Cibaliju, ali otac me nije mogao zbog posla voziti svaki dan na treninge. Za to vrijeme sam igrao u Vukovaru ’91 gdje sam počeo trenirati s pet godina. U Cibaliji sam od pionira kada je otac otišao u mirovinu pa se otvorila mogućnost da me vozi na treninge, a paralelno sam završio osnovnu i srednju ekonomsku školu u Vukovaru…”, kazao je Šubarić, nakon čega je dodao:
”Žao mi je što nisam bio u Koloni sjećanja, ali ja sam profesionalac i moram raditi svoj posao. Mislim da bi bilo u redu da se utakmica pomaknula na neki drugi termin iz poštovanja prema Gradu heroju jer su Vinkovci, Osijek i Vukovar jako povezani…”
I drugi mladi Vukovarac u redovima Cibalije 23-godišnji Hrvoje Plum je mišljenja da su na obljetnicu pada Grada heroja trebali biti u Vukovaru. Plum je igrao inače u mlađim kategorijama Osijeka i Dinama, ali i mladih reprezentacija Hrvatske.
Mladi nogometaš dolazi iz Bogdanovaca, sela pokraj Vukovara, odakle je Vukovar na neki način Vukovar tražio spas sve do pada 10. studenoga 1991., osam dana prije pada samog grada u ruke srpskih terorista. Obitelj mladog Hrvoja osjetila je sve strahote agresije na Hrvatsku: ”Izgubio sam nekoliko članova šire obitelji, tetak i ujak bili su u logorima. Otac je bio u ratu i uspio u proboju izaći iz Bogdanovaca, jedan stric je ranjen u nogu… Za mene je ovo sve bilo i više nego emotivno”, iskreno je za 24 sata rekao mladi Hrvoje, koji, kako smo već spomenuli, misli da se utakmica trebala odgoditi.
‘‘Naravno da mi je bilo krivo što se utakmica igra na taj dan. Trebali smo svi provesti dan u Vukovaru i odati počast svim žrtvama. Osjećao sam se tužno, istovremeno i jako ponosno. Nije bilo lako igrati, ali morali smo se nekako koncentrirati na utakmicu…”
Jednako kao i suigrača Zvonimira Šubarića i Hrvoja je posebno dirnuo početak utakmice kada su se Gradskim vrtom začuli stihovi Hrvoja Hegedušića – Stoji grad.
”To me jako podiglo. Baš sam se bio naježio i mogu reći da sam bio više nabrijaniji na terenu”, kazao je za kraj Hrvoje Plum.