Izjava bivšeg dugogodišnjeg trenera Partizana, proslavljenog srpsko – crnogorskog stručnjaka, Duška Vujoševića, koja je osvanula u beogradskim medijima, šokirala je Srbiju, ‘izazvala’ brojne srpske ekstremiste i fašiste, od kojih dio i vlada tom mitovima i mračnim legendama zarobljenom zemljom, ali i oduševila mnoge u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini, zemlji čije je reprezentacije ”Dule” košarkaški izbornik.
Naime, 58-godišnji Duško Vujošević izjavio je kako je ”Srbija najveći krivac za građanski rat”, spomenuta izjava osvanula je na naslovnici beogradskog ”Nedeljnika”, uslijedile su reakcije. Jedni ga bez mjere hvale, drugi ga isto tako bez mjere napadaju. Iako je Vujošević zapravo rekao ono što bi srpskim ekstremistima moglo najviše odgovarati.
Oni koji ne razumiju neka dobro pročitaju izjavu i shvatit će. Vujošević, kao ”žestoki” Jugoslaven, ali i kritičar politike političara iz Šešeljeve radionice i muzeja voštanih figura, Aleksandra Vučića, govorio je GRAĐANSKOM RATU… Kad nas se u prijevodu ta izjava malo ”izgubila”, nije prenesena u originalu. Proslavljeni trenutak niti jednog trenutka nije spomenuo agresiju svoje države na države nastale raspadom SFRJ, iako je navodno spomenuo ”Veliku Srbiju” u negativnom kontekstu.
Srbije već dva desetljeća pokušava dokazati ono što se dokazati ne može, dakle, da se ne prostoru bivše Jugoslavije vodio građanski rat, što nije, naravno, istina. Miloševićeva boljševičko-fašistička politika pokrenula je agresiju kako na Hrvatsku tako i na Bosnu i Hercegovinu, pritom je Milošević koristio slične metode i sličnu indoktrinaciju kao i Adolf Hitler na početku Drugog svjetskog rata. ”Zapalio” je preko svojih političkih piromana nacionalne manjine, zaveo ih, a kad su došli do točke bez povratka iskoristio ih je kao oruđe tijekom agresije. Drugim riječima, u vrijeme agresije na Hrvatsku takozvana Republika Srpska Krajina bila je klasična kvislinška tvorevina, koju su formalno vodili ”domaći izdajnici”, takozvana vlast u Kninu, dok je stvarnu moć imao vožd u Beogradu.
Potpuno je nejasno kako je moguće sa su hrvatski mediji krenuli s hvalospjevima na račun Duška Vujoševića ako on govori kao trbuhozborac jugoslavenske politike, odnosno one politike koja se početkom devedesetih zalagala za očuvanje Jugoslavije? Dakle, i po cijenu uhićenja predstavnika demokratske vlasti u Hrvatskoj, a koja bi prije ili poslije svejedno dovela do krvoprolića i genocida budući da je srpski ”MEMORANDUM”, kao podloga za agresiju, nastao prije samog Miloševića, on, je bio tek instrument…
Za kraj, da sve ne završimo u sivim tonovima, ako je Vujoševićeva rečenica početak denacifikacije Srbije, ako je ona temelj za neku drugu budućnost, budućnost u kojoj Srbija više neće biti jedna mračna mitovima zarobljena tvorevina, budućnost u kojoj će srpski političari, baš kao i njemački nakon pada nacističkog režima 1945., spoznati pravu istinu o svojoj prošlosti i načinu na koji se ta prošlost odrazila na sve oko njih, onda bivšem treneru Partizana treba podići spomenik. Možda kao maršalu Josipu Brozu Titu za života, najveći spomenik u Europi, dati mu glavni trg u glavnom gradu. Ima i onih koji bi rekli da bi to trebalo biti u Zagrebu. Da sve ostane u okvirima demokracije kako ju vidi Aleksandar Vučić i kako su je vidjeli i vide Jugoslaveni koji marširaju oboružani zastavama boljševičkog SSSR-a nadajući se da ih drug Koba (Staljin) gleda iz počasne lože.