Bilo je vrlo blizu, nedostajalo je tek malo sreće, nešto više hrabrosti te najviše kvalitete kako bi Hrvatska ponovno dobila dva kluba u Europi, koja bi tako u potpunosti zaokupila navijače tijekom jesenskog razdobolja, iako i bez europskih nogometnih kupova sportske fanatike očekuje izuzetno bogato razdoblje u mjesecima koji prethode zimi. Prvi je na redu US Open, uz Marina Čilića u sjajnoj formi. Čilić je, i to vrijedi istaknuti, u zadnjih tri godine jednom osvajao US Open i uz naslov još dva puta igrao polufinale. Hrvatski sport neće nakon Olimpijskih igara ostati “prazan” tijekom jeseni.
No, vratimo se mi ipak nogometu i pirovoj pobjedi Hajduka na dobro popunjenom Poljudu. Splićani su iz Europe ispali poslije dramatičnih raspucavanja s bijele točke, ključni jedanaesterac promašio je junak Hajdukove pirove pobjede, Marko Ćosić, što dramu na Poljudu čini dodatno nepravednom. Naime, Hajduk je u produžecima bio puno bliže pobjedi, odnosno prolasku u grupnu fazu Europske lige, posebno se to odnosi na prvi produžetak, svoju veliku priliku, za koju se donekle sam izborio, promašio je miljenik splitske publike Franck Ohandza. Ukratko, uz manjak hrabrosti, nedostatak kvalitete i nesreća je zaustavila Hajduk. Je li pogriješio trener Pušnik, ne u pripremi za utakmicu jer Maccabi je igrački kvalitetniji od Hajduka, iskusniji protivnik, nego kada nije tijekom same utakmice reagirao ako je,i kada je, shvatio da šanse hrvatskog kluba rastu kako se bliži kraj maratona?
Naravno, nebrojeno smo puta istaknuli koliko je lako biti general poslije bitke, držimo se te tvrdnje, nećemo cjepidlačiti. Jedno je sigurno, Hajduk je s Izraelcima odigrao puno bolje nego s Dinamom i Rijekom, kada je lakoćom gubio i tako izazvao bijes jednog dijela navijača. Torcida je sve nestrpljivija.
“Teško mi je u ovom trenutku, žao mi je suigrača, navijača, kluba. Mijenjao bih svoje golove za prolaz. Bio sam siguran da ću zabiti penal, bio sam određen da ga izvedem, dobro sam se osjećao, ali eto… Ne znam što da vam više kažem”, rekao je Marko Ćosić nakon utakmice, praktički kroz suze, svjestan da je ispadanje protiv Maccabija, poslije relativno dobre i igre i stvarno velike prilike, zapravo prvi pokazatelj nove neuspješne sezone koja će biti osuđena na životarenje i borbu za treće mjesto HNL-a, kao i toliko puta dosad. Splićanima je ipak dosta životarenja. Do prvog mjesta ovakav Hajduk ne može, važno je u tom slučaju kroz HNL izboriti plasman u Europsku ligu i novu priliku iduće sezone. Nažalost, navijači Hajduka pomalo gube strpljenje, kako će tek biti kad se za mjesec, najviše dva, suoče s realnošću o kojoj su mnogi pisali još prije dva mjeseca.
Mnogi, naravno, očekivano traže razloge nesretnom Hajdukovom ispadanje, koje je, kako sada izgleda, teško palo Splićanima, iako nitko od mlade momčadi Hajduka nitko ne traži ozbiljne stvari, točnije velike rezultate. Činjenica je ipak da Hajduk, u ključnim trenucima, dakle, kada je dominirao, nije imao ni sreće, ni hrabrosti, a nažalost ni znanja, za poentirati i napokon preskočiti tu posljednju prepreku. Da su bili uspjeli zaradili bi popriličnu financijsku darovnicu od Uefe, riješili neke probleme, ali ne i glavni problem. Ostaje činjenica da je Hajduk poprilično kvalitetno ispod prosjeka donjeg doma europskog nogometa, ni u Hrvatskoj nije pri samom vrhu.
Za prolazak u grupnu fazu Europske lige Hajduku je, kako smo spomenuli, puno toga nedostajalo, zapravo sve osim srca, želje te fanatične potpore navijača .Ovaj Hajduk jednostavno nema igračku kvalitetu kojom bi riješili utakmici koja ide na njihov mlin, drugim riječima, Splićani nisu znali uzeti ponuđeno, a nisu jer su se uplašili prilike, prilike se uglavnom boje oni koji ne vjeruju u vlastite snage. Da sada ne nabrajamo zašto je tome tako.
Naime, prije mjesec, dva nitko ozbiljno u Splitu nije razmišljao o europskoj jeseni i Europskoj ligi, nitko nije vjerovao u pravu priliku, zato ih je ona iznenadila, poraz tako šokirao, sve što Hajduk u ovom trenutku ima stavio je na utakmicu koju je na šokantan način, nesretno, izgubio. Tuga u Splitu je razumljiva, najvažnije je ipak sada da nakon nesretnog poraza ne dođe do klasičnog raspada sistema, što se, nažalost, može dogoditi.
Miljenik Torcide Franck Ohandza tijekom utakmice, a nakon što je ušao u igru, pokazao je s nekoliko poteza da se radi o klasi kakva treba Hajduku, međutim, isto je tako pokazao da ima, unatoč velikoj fizičkoj snazi, upornosti, volji, problema s viškom kilograma. U ovom trenutku Ohandza ima više kilograma od Johna Goodmana, bojimo se da se radi o kroničnom problemu, s obzirom na signale koji dolaze iz Splita. Hajduk,unatoč svom potencijalu, još uvijek nema momčad koja je u stanju završiti gotov posao,da bi se plasiralo u Europsku ligu ponekad nije dovoljno “samo” srce, potrebno je i neko iskustvo, potrebna je vjera u vlastite snage, a koja izvire iz kvalitete. Hajduk, nažalost po Torcidu, nema ni jedno, ni drugo ni treće.
Tekst se nastavlja ispod oglasa