Drugi uzastopni slobodni dan na Europskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj prolazi uglavnom mirno. Nema Rusa, nema “huligana”, nakon Brexita smirili su se i Englezi.
Osjeti se u zraku miris velike utakmice?
Reprezentacije koje su se plasirale u osminu finala stižu ili su već stigle na svoja odredišta, pa tako i Vatreni koji zadnje sate prije utakmice istine ove generacije provode u Lensu. Iako zapomaganje ne pomože, i ono je često odraz nedostatka samopouzdanja, vjere u vlastite snage. činjenica je da bi svi Vatreni, zajedno s izbornikom Antom Čačićem, radije izbjegli Portugal u ranoj nokaut fazi.
Reprezentacije poput Portugala uvijek je ljepše sresti u polufinalu. No, što je tu je, smatra hrvatski izbornik, koga su ugledni strani mediji proglasili najboljim trenerom dosadašnjeg dijela Europskog prvenstva, što je jedna od brojnih lijepih stvari koje su se dogodile našoj reprezentaciji u Francuskoj. Naime, ako se malo vratimo u povijest, samo nekoliko mjeseci, sjetit ćemo se na koji je način Ante Čačić dočekan kad je obznanjeno da će on Hrvatsku povesti prema svjetlima Pariza. Naravno, valjalo je prije toga s Vatrenima proći kroz mrak kvalifikacija s obzirom na nekoliko neočekivanih posrtaja, primjerice u Norveškoj. U jednom trenutku neki mediji prema Anti, dakako, Čačiću, ponašali su se kao prema državnom neprijatelju. Danas mu plješću, nadajući se novoj prilici kako bi ga definitivno pokopali.
Posve sam?
Kad lopta miruje obično jezik progovara, tako čitav dan traju razna prepucavanja, međusobna podbadanja i lagano nabrijavanje atmosfere, kao uvijek posljednju riječ reći će sami akteri, igrači, kojima je vjerujemo najteže. Svjesni kvalitete, a opet zabrinuti zbog činjenice da se radi o jednoj utakmici u kojoj je sve moguće. Nesretno ispucana lopta, pogreška suca, ozljeda, karton… i godine truda, snovi i nadanja, želje i maštanja, odlaze u vjetar. Nažalost, i to je dio posla koji su dosad dobro odradili naši Vatreni.
Hrvatska je generalno gledajući kvalitetnija reprezentacija od Portugala, no, Hrvatska se fokusirala, barem onaj dio Hrvatske koji prati što se događa na Euru, a izravno ne sudjeluje na turniru, na Cristiana Ronalda, što nije dobro. Naime, nema nikakve potrebe svesti dvoboj Vatrenih s Portugalom na utakmicu Hrvatske i Ronalda. Nekoliko je puta to ponovio hrvatski izbornik. Samo je Maradona igrao skoro sam, no, i on ne posve sam.
I dok se čeka početni zvižduk suca svijet se natječe u hvalospjevima na račun hrvatske nogometne reprezentacije, ugledni europski sportski, i ne samo sportski, časopisi hvale Vatrene i proglašavaju našu reprezentaciju najboljom momčadi prvog kruga, neki čak i favoritom prvenstva očekujući finale Hrvatske i Njemačke. Dug je put do toga, on vodi preko Portugala, a onda…?
Pohvale, astrologija i faraon?
Što će biti “onda” prerano je “gatati”, sve kad bismo i htjeli baviti se astrologijom, sankcionirani urednik i voditelj HRT-a, Petar Vlahov, ljubomorno čuva broj astrologinje koju je doveo u studio javne televizije kako bi obmanula, zajedno s njim, RTV pretplatnike. Kad smo kod pohvala recimo kako je na račun Vatrenih iste izrekao i legendarni veteran engleske nogometne reprezentacije, Wayne Rooney, koji s Hrvatskom ima različitih iskustava. Osjetio je miris pobjede na Euru 2004. godine u Portugalu, ali je isto tako shvatio koliko poraz može biti bolan. Sjetit ćete se utakmice u Zagrebu, “krtice”, Eduarda i dva pogotka u mreži Gordog Albiona, Rooney tvrdi da uživa gledati Hrvatsku koja, kako tvrdi, igra najljepši nogomet na Europskom prvenstvu. Lijepi su to komplimenti, no, od ljepote se ne živi, da se ljepotom sve može dobiti Stjepan Mesić još uvijek bi bio predsjednik Republike Hrvatske, a ne tek doživotni predsjednik s ambicijama egipatskog faraona.
Zaboraviti na napadače
Hrvatski navijači polako pristižu u Lens, nitko se više ne sjeća onih nekoliko provokatora, napadača na Vatrene iz St. Etiennea, sve misli, sve želje i sva nadanja Hrvata usmjerena su prema osmini finala. Očekuje se da će na stadionu koji može primiti 36 000 navijača barem jedna trećina biti obojana u hrvatske tradicionalne boje. Uostalom, po prvi puta na ovom prvenstvu Hrvatska će zaigrati u svojim kockicama.
Ne treba posebno ni naglašavati koliko bi pobjeda nad Portugalom značila Hrvatima, posebno na Dan državnosti, i posebno u trenutku kad se čini da političko ludilo, kako u Hrvatskoj, tako i u Europi, neće skoro prestati. Trijumf Vatrenih dao bi nadu ogorčenom narodu, bila bi to na neki način slamka spasa za koju bi se uhvatili dok ne dođu neka bolja vremena, koja godinama dolaze, samo nikako da stignu.