Ratni zločinac, Željko Ražnatović Arkan ubijen je na današnji dan, prije 15 godina. Imao je 48 godina. Ubijen je u predvorju beogradskog hotela “Interkontinental”, s tri metka.
Na njegov pogreb došle su brojne srbijanske javne osobe i oplakivale zločinca, dok je svijet i sve žrtve njegove brutalnosti oplakivao što neće izdržavati zasluženu kaznu.
Za njegovu smrt optužena su trojica policajaca koji su negirali ikakvu umješanost u atentat, dvojica su nakon presude pobjegla iz zemlje. Nalogodavac i motiv nikad nije otkriven, a Arkanov sin iz prvog braka, Mihajlo, za organizaciju zločina optužio je Slobodana Miloševića, Mirjanu Marković i Radomira Markovića.
Arkanovim ubojstvom započela je serija ubojstava u beogradskom podzemlju. Arkanovo ubojstvo do danas nije razrješeno.
Poznato je da je još kao maloljetnik 1969. završio u maloljetničkom zatvoru, kasnije odlazi u Švedsku, Belgiju, Nizozemsku i Njemačku gdje se bavi kriminalnim poslovima i pljačkama.
Osuđivan je noliko puta, na koncu se vraća u Beograd gdje postaje suradnik UDB-e, tj. SDS-a Uprave za jugoslovensku neprijateljsku emigraciju Službe državne bezbednosti Saveznog SUP-a.
S debljim kriminalnim dosjeom i međunarodnim tjeralicama, on je pred raspad SFRJ izašao u javnost kao vođa “Delija”, navijača beogradskog nogometnog kluba “Crvena zvezda”.
U Hrvatskoj je 1990. godine osnovao paravojnu formaciju “Srpska dobrovoljačka garda” (SDG). Po njegovoj tvrdnji, gardu je osnovao 11. listopada u manastiru Pokajnica sa grupom prijatelja, predvodnika “Delija”. Međutim se poslije pokazalo da Ražnatović nije ni u jednom trenutku postupao mimo naloga koje je dobivao od Franka Simatovića, osnivača specijalnih postrojbi Službe državne bezbednosti Republike Srbije “Crvene beretke”: “Srpska dobrovoljačka garda” je bio samo jedan od naziva pod kojima je ta jedinica djelovala kako bi se prikrila veza sa obavještajnim službama Republike Srbije.
Željko Ražnatović Arkan uhićen je 1991. u Hrvatskoj, prilikom naoružavanja pobunejnih Srba, no tadašnji tužitelj bio je Ante Nobilo, te je on navodno na intervenciju svog prijatelja Josipa Boljkovca, praktično pustio Arkana iz zatvora.
Nakon što je pušten, on i njegova SDG se prvi put pojavila na ratištu u Tenji pored Osijeka u lipnju 1991. Postrojba potom djeluje u razbojstvima diljem Hrvatske, uglavnom po Lici, Baniji, Kordunu i Dalmaciji. Stacioniran u Erdutu sa svojom jedinicom izvršio je ubojstva većeg broja mještana civila hrvatske i mađarske nacionalnosti u Dalju, Aljmašu i Erdutu. Dio programa “obuke” njegove postrojbe bilo je i ubijanje hrvatskih civila na okupiranom području na način da bi hrvatski civil bio doveden u kamp za obuku gdje bi ga pripadnici SDG smaknuli.
Srpska agresija na Bosnu i Hercegovinu počinje 31. ožujka 1992. kada paravojne snage pod rukovodstvom Arkana i po naređenju Jovice Stanišića prelazi srpsko-bosanskohercegovačku granicu i napadaju grad Bijeljinu (koja je pala 4. travnja) s naređenjem da zastraši lokalno nesrpsko stanovništvo pogubljenjem većeg broja civila.[4]
Haaški sud je 31. ožujka 1999. podigao optužnicu protiv Ražnatovića.
Da je živ bio bi pozvan kao svjedok na proces u Münchenu, a srbijanski udbaš Blagoje Spasić, koji je krivotvorio broj Nove Hrvatske kako bi Đurekovića posvadio s emigracijom, izašli su s tezama da je Arkan ubio Đurekovića.