Dikasterij za nauk vjere u četvrtak je objavio odluku o Međugorju kojim dobiva status “nihil obstat” (hrv. nema zapreke ili ništa ne priječi). Prema dokumentu Dikasterija za nauk vjere Međugorju se tako priznaju mnogi duhovni plodovi i odobrava javno štovanje, no ne i nadnaravnost. Na konferenciji za novinare o duhovnom iskustvu Međugorja održanoj u četvrtak svoje izdvojene mišljenje dao je ravnatelja uredništva Dikasterija za komunikaciju Andrea Tornielli.
Tornielli je u svom kratkom govoru iznio neke statističke podatke te podijelio osobno iskustvo. Rekao je kako Međugorje godišnje posjeti oko milijun hodočasnika. Prije pandemije koronavirusa taj broj bio je i do tri milijuna, rekao je pozivajući se na riječi tadašnjeg apostolskog vizitatora međugorskog svetišta mons. Henryka Hosera.
>Odluka Vatikana: Priznaje duhovne plodove Međugorja i odobrava javno štovanje
“Teško je objasniti što ih privlači, to nije nešto opipljivo, ljudi traže duhovnu stvarnost koju ovdje uspijevaju pronaći u trenucima molitve, euharistijskog klanjanja, razmatranja Božje riječi, sakramenta ispovijedi koji je nekako karakterističan za Međugorje. Najviše vjernika dolazi iz Italije i Poljske, ali ima i dosta domaćih posjetitelja, iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, s Balkana. To ozračje mira i tišine, trenutaka s Gospodinom ih privlači, dožive snažna iskustva vjere, približavaju se Bogu i mnogi se vraćaju dovodeći svoje prijatelje“, rekao je u kolovozu 2019. Hoser, prenosi IKA.
Statistički podaci
Tornielli je istaknuo da je Međugorje, bez obzira na različite procjene, jedno od najposjećenijih marijanskih mjesta iako do njega nije lako doći.
“Dva su zanimljiva statistička podatka. Prvi se odnosi na broj podijeljenih pričesti u župi i u mjestima vezanim uz ukazanje, kojih je od siječnja 1985. do lipnja 2024. bilo 47.413.740.
Dok je broj svećenika koji su koncelebrirali u Međugorju od prosinca 1986. do lipnja 2024. godine bio 1.060.799. Budući da se mnogi svećenici koji odu u Međugorje obično tamo i vraćaju, a u taj broj od milijun svećenika ulazi i broj koncelebranata podijeljen po mjesecima u tom vremenskom razdoblju koje sam naveo, po svoj prilici mnogo je onih koji su više puta prebrojani.
Ti se statističko podaci stalno ažuriraju: prošli mjesec, kolovoz 2024., podijeljeno je 325.000 pričesti, a broj svećenika koncelebranata iznosio je 9.582 (309 dnevno)”, rekao je Tornielli.
>Što je status ‘Nihil Obstat’, koji je dobilo Međugorje?
Osvrnuo se na tipologiju hodočasnika koja se temelji na jedinoj znanstvenoj studiji koju je proveo sociolog s Katoličkog sveučilišta u Milanu Luca Pesenti. Njegovo istraživanje objavljeno je u zborniku «Moj se život promijenio u Međugorju» («La mia vita è cambiata a Medjugorje»), urednika Gerolama Fazzinija (Edizioni Ares).
“Pesenti, koji ne skriva svoju ‘hladnoću’ prema tom fenomenu, analizirao je uzorak od 1.049 upitnika koje su ispunili hodočasnici koje je agencija Rusconi Viaggi dovela u Međugorje između travnja i listopada 2015. autobusom ili zrakoplovom. I ovdje treba naglasiti da se radi o selektivnom uzorku, jer se radi samo o jednoj putničkoj agenciji specijaliziranoj za organiziranje hodočašća u Međugorje.
Ovo su razlozi koji motiviraju hodočasnike: za njih 38% traženje duhovne utjehe, za njih 23% traženje zahvale za sebe ili druge, za njih 11,7% zahvalnost za primljene milosti, za njih oko 17% zbog potrebe za doticaja sa svetim odnosno njih 15% zbog poziva. Onih koji su to učinili jednostavno iz znatiželje je svega 5,6%.
>Mladifest u Međugorju: Fra Jozo Grbeš poručio mladima da se ne boje
Hodočasnici su vjernici koji na vrh svojih idealnih prioriteta stavljaju one vezane uz zadovoljenje potreba drugih (53,3%) te obranu i poštivanje života u svim njegovim oblicima (51,4%)”, objasnio je Tornielli.
U toj studiji gotovo polovica ispitanih (48,8%) već je ranije bila u Međugorju, a u dvije trećine potonjih slučajeva suočeni smo s svojevrsnim hodočašćem koje se više puta ponavlja. Za 39% to je bilo prvo mjesto hodočašća ikada, dok je za njih 8% bilo prvo marijansko hodočašće. U usporedbi sa stavom prije i poslije putovanja, mišljenje o tamošnjim ukazanjima se mijenja: umjerena sigurnost na početku kod 70% ispitanih, premašuje 85% na kraju putovanja „apsolutna“ sigurnost. Svega 5% ispitanih vratilo se kući s razočaravajućim mišljenjem.
Većina onih koji se vrate u Međugorje primjećuju promjenu u svom životu, nastavlja Tornielli.
“Njih 48,8% izjavljuje da se ‘nešto’ promijenilo nakon prvog posjeta, za daljnjih 30,4% ‘mnogo’ toga se promijenilo, dok je do radikalne promjene došlo u 14,5% slučajeva. Međugorski učinak dovodi do povećanja učestalosti vjerske prakse, sakramenata i molitve”, dodao je.
Osobno iskustvo
Na kraju je iznio i osobnu ispovijest.
“Htio sam hodočastiti u Međugorje u lipnju 2011., kada sam počeo raditi u novinama La Stampa i Vatican Insider. Htio sam to učiniti tako da krenem hodočasničkim autobusom iz Milana, a ne zrakoplovom. Slušao sam i upoznao vidjelicu Vicku. Popeo sam se na Brdo ukazanja.
Dvije su me stvari duboko dojmile. Iako je bio radni dan, na večernjem euharistijskom klanjanju unutar velike župne crkve nije bilo slobodnog četvornog centimetra prostora gdje bi se moglo kleknuti, toliko je bilo mnoštvo ljudi koji su sudjelovali. Usto su me dirnula u srce neka svjedočanstva prijatelja vidioca, njihovih vršnjaka. Nisu bili izravno uključeni u navodni nadnaravni fenomen, nisu ništa ‘vidjeli’, a ipak, doživjeli su iskustvo snažne vjere, koja se prije svega ogledala u sposobnosti praštanja i milosrđa prema bližnjima koji su počinili teške zločine u strašnim godinama bratoubilačkoga rata na Balkanu.
Više od riječi vidioca, više od zapitkivanja o tajnama i budućnosti, ono što me pogodilo i ispunilo moje srce bila su ta jednostavna svjedočanstva ljudi koji su vjerom bili sposobni oprostiti nekome tko je ubio nekoga od njihovih rođaka i koji su do nekoliko tjedana prije toga bili obični susjedi. Vratio sam se sa sviješću da se tamo stvarno događa nešto dobro za ljude koji to iskustvo prožive”, zaključio je.
Tekst se nastavlja ispod oglasa