Komisija Justitia et Pax Biskupske konferencije BiH ponovo je u petak posebnom izjavom upozorila na kršenja prava Hrvata u toj zemlji, a posebice onih prognanih s područja današnje Republike Srpske, ističući kako o njima nitko ne vodi računa pa ni izabrani političari iz reda hrvatskog naroda.
Komisija “Justitia et Pax“ (Pravda i mir) Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine održala je jučer u povodu Međunarodnog dana ljudskih prava online Okrugli stol na temu: „Migranti – izbjeglice i prognanici – u kontekstu 25. obljetnice Daytonskog mirovnog sporazuma i aktualne krize s migrantima iz azijskih i afričkih zemalja u BiH“.
Po završetku Okruglog stola, Komisija je za javnost uputila izjavu koju potpisuje Franjo Komarica, biskup banjalučki i predsjednik Komisije.
Izjavu prenosimo u cijelosti:
– Sa žalošću konstatiramo kako se uz obilježavanje 25. obljetnice Daytonskog mirovnog sporazuma skoro redovito izostavilo naglasiti nedosljedno i nedovoljno provođenje njegovog Aneksa 7 kojim se određuje i garantira pravo održivog povratka protjeranih i prognanih, a što se tiče osobito područja entiteta RS. Na temelju iznesenih podataka nameće se dojam da su desetine tisuća prognanih i izbjeglih – osobito Hrvata s tog područja – marginalizirani pa čak i zaboravljeni i da se o njihovim dugotrajnim i raznovrsnim problemima u javnosti već odavno skoro niti ne govori. Brojni i veliki problemi s kojima se godinama susreću oni, koji se žele vratiti, osim materijalnih uključuju i infrastrukturne, administrativne, zemljišne, političke, pravne, sigurnosne i nacionalne prepreke. Sve to ostavlja dojam kako se Dejtonskim sporazumom predviđeni i zagarantirani održivi povratak, osobito prognanih Hrvata, organizirano i smišljeno otežavao ili potpuno blokirao.
Domaći politički predstavnici, uključujući i predstavnike Međunarodne zajednice, podržavaju povratak uglavnom samo deklarativno i formalno. S njihove strane se zadnjih godina, gotovo ništa ne čini, bez obzira na činjenicu da mnogi prognani godinama traže održivi povratak. Osim njih, zakazalo je i bosansko-hercegovačko društvo. Sva takva ponašanja i prepreke za povratak „mogu se nazvati tihom diskriminacijom povratnika i raseljenih.“
S dodatnom žalošću i negodovanjem, konstatiramo činjenicu da su u nepodržavanje održivog povratka nerijetko bili uključeni i politički predstavnici hrvatskog naroda u BiH, od kojih se s pravom očekivalo i očekuje da se energičnije, odgovornije i zauzetije brinu o njihovu povratku. Podaci kojima raspolažu pojedine institucije Katoličke Crkve u BiH (Caritas biskupije Banja Luka) pokazuju ne samo katastrofalne razmjere ratnih stradanja i protjerivanja katolika odnosno Hrvata, nego i česte opstrukcije njihova povratka. Od preko 90 posto protjeranih Hrvata Banjolučkog kraja vratilo se tijekom svih proteklih 25 godina tek „ nešto više od 3 posto“.(!) Koliko god su se razne institucije Katoličke Crkve u BiH (osobito Caritas) sve poratne godine trudile oko ostvarivanja održivog povratka, očito je da je na tom području zakazala državna ali i entitetska i međunarodna politika. Time su se teško ogriješile o temeljno ljudsko pravo – pravo na imovinu i na nepovredivost doma i zavičaja te ujedno i na provođenje još uvijek važećeg Aneksa 7 Daytonskog sporazuma. Pitanje održivog povratka je prvenstveno državno pitanje. Aktivno i zauzeto djelovanje države je temeljni uvjet za ostvarivanje uspješnog i održivog povratka. Konstatiramo također kako pitanje održivog povratka ide u korak i s obeshrabrujućim podacima o aktualnom sve većem iseljavanju mladih osoba, pa i brojnih obitelji iz svih dijelova BiH (koje je očito samo pandemija koronavirusa donekle usporila).
Osim ekonomskih motiva i razloga za njihovo iseljavanje, sve se češće može čuti da su i nesigurnost, besperspektivnost, kao i druge dugotrajne političke tenzije dodatna motivacija za odlazak. Svi ti razlozi zajedno generiraju jedno socijalno ili društveno raspoloženje koje karakterizira kod sve većeg broja naših sugrađana odsutnost nade u bolju budućnost u vlastitoj zemlji i rodnom kraju.
Uz ovu problematiku koja se odnosi na dugogodišnje dramatično neomogućavanje održivog povrataka brojnim domaćim prognanicima, Komisija i ovaj put upozorava i apelira na sve mjerodavne, na što hitnije i humanije rješavanje aktualne migrantske krize na području BiH. Komisija konstatira da institucije Katoličke Crkve u BiH (Caritas BiH, (nad)biskupijski Caritasi) uz suradnju s drugim domaćim i međunarodnim institucijama i organizacijama (IOM, Merhamet, CRS, nevladine udruge) nastoje – koliko im je moguće – osigurati normalne životne uvjete velikom broju stranih osoba, koje svakodnevno prelaze državnu granicu BiH u nastojanju da dođu u neku od zemalja europske unije. Ne samo da zatvaranje granica nekih europskih država nego ponekad i medijsko izrazito negativno izvještavanje o aktualnoj migrantskoj krizi u našoj zemlji, otežavaju djelovanje spomenutih karitativnih i humanitarnih institucija, koje nastoje pomoći migrantima. Tome doprinose i nerijetki domaći politički sukobi oko pitanja nadležnosti – bilo da je riječ o državi ili entitetima, koji lokalne zajednice ostavljaju da same rješavaju ovu tešku i slojevitu problematiku na njihovom području, a što one najčešće nisu u mogućnosti zbog ograničenosti svojih ukupnih kapaciteta. Komisija izražava divljenje i zahvalnost svim karitativnim i humanitarnim organizacijama – uključujući i samoga papu Franju s njegovom osobnom pomoći pruženoj migrantskim skupinama u BiH – na njihovu neumornom zalaganju oko pružanja konkretne pomoći tisućama migranata. Kao i u slučaju rješavanja održivog povratka domaćih prognanika tako i u rješavanju aktualne migrantske krize, Komisija apelira na državne organe i Međunarodnu zajednicu da konačno naprave učinkovite projekte za uspješno rješavanje i jedne i druge aktualne problematike. Komisija ističe kao „pozitivnu činjenicu“ osnutak Europskog centra za mir i suradnju pri „Kući susreta“ „Marija Zvijezda“ u Banjoj Luci i želi u njemu ostvarivanje različitih konstruktivnih projekata za opće dobro cjelokupnog društva – navodi se u izjavi.
Na Okruglom stolu su – osim članova Komisije, aktivno su sudjelovali i predstavnici više udruženja prognanih Hrvata s područja bh. entiteta RS, zatim “Caritasa BiH” i Banjolučke biskupije, banjalučkog muftijstva, Paneuropske unije BiH, i fondacije “Friedrich Ebert” iz Banje Luke.