Fra Vjeko Ćurić: Obljetnica ubojstva hrvatskog misionara u Ruandi nazvanog afrički Schindler

Danas se obilježava 25. obljetnica ubojstva fra Vjeke Ćurića, člana Franjevačke provincije Sv. Križa Bosne Srebrene. Poznat kao “afrički Oscar Scindler” i “svetac našeg doba”. Fra Vjeko je ubijen u Ruandi gdje je bio u misionarskoj službi.

Život posvetio Africi

Rodio se 26. travnja 1957. u Lupoglavu kod Žepča u obitelji Petra i Ane kao drugo od šestero djece. Završio je Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom. Nakon srednje škole i novicijata upisao je studij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.

No, fra Vjeko je znao da ne želi biti “običan fratar” nego misionar koji će pomagati siromašnima u Africi. U Parizu je učio jezik, geografiju, kulturu i običaje Afrike. Godine 1983. zaputio se u Afriku u projekt “Afrika nas zove” i tako ostvario svoj san da postane misionarom. Smješten je u Ruandu.

Fra Vjeko je otpočetka davao sve od sebe da tim ljudima pruži osnovne uvjete za život. Počeo je graditi, omogućio je čistu pitku vodu za župni centar, započeo je tesarstvo, zidarstvo, pekarstvo te projekt vezan za uzgoj zečeva. U brdu je pravio terase za uzgoj graha i banana te različitog povrća, što su kasnije preuzeli mnogi u Ruandi. Bio je uključen u gradnju i obnovu 1 400 kuća za povratnike. Poticao je udovice da same sebi pomognu i da preuzmu poslove koje nikad prije nisu radile – u stolariji izrađujući vrata, prozore i građevinski materijal. Pomagao je i u lokalnom zatvoru, jednom od najvećih u biskupiji, piše HKM.

Dobri duh Ruande

Bio je dobri duh Ruande, pomagao svima bez obzira na podjele. 1994. počeo je rat između Tutsija i Hutua, slijedili su svakodnevni pokolji. Fra Vjeko je pomagao na razne načine, neke je ilegalno izvlačio iz grada, čak sudjelovao u pregovorima jer je jako dobro znao jezik. Iako su mu svi savjetovali da ode i spasi sebe, ostao je uz svoj narod.

>Genocid u Ruandi – 100 dana pokolja i milijun žrtvi: Namjera naroda Hutua za potpunom eliminacijom manjinskog Tutsija

Nakon rata trebalo je sve ispočetka. Trebalo opet graditi, ali prije svega pronaći mir. Obnovio je svoju župu, a potom krenuo u obnovu drugih župa na području biskupije.

No, nisu svi u fra Vjeki vidjeli spasitelja, a mnogi su mu zamjerili za ono što je činio u ratu. Prvi pokušaj atentata bio je 1996.

U pismima koje je slao prijateljima pisao je da je svjestan u kolikoj se opasnosti nalazi i da možda neće još dugo biti živ. Kud god je išao sa sobom je nosio oružje za obranu. Nažalost, tog 31. siječnja 1998. nije uspio. Ubijen je u svom autu u glavnom gradu Ruande s nekoliko hitaca.

Pokopan je 3. veljače 1998. u Kivumu, u crkvi koju je sam gradio sa svojim vjernicima, a škola u Kivumu danas nosi ime “Centar Otac Vjeko”.