Kao što znamo ozbiljna / visoka politika nije ono što izravno vidimo u medijima, već ono što je sakriveno – najčešće iza više „zavjesa“, a ponekad i uz nešto „upuhane magle“. Dakle, ništa nije onako kako se čini, a još je manje – da bi nešto bilo slučajno…
Amerikanci uvijek pronađu pravo rješenje
No, neovisno o toj istini, ipak smo dojma kako politika SAD-a (i EU-a) na ZB „nekako glavinja“, ali pošto smo mi (uglavnom) generacija koja je odrastala na western filmovima, ostaje nam pronaći razlog toga, uz priželjkivanje da će na kraju pravda pobijediti…U tom se kontekstu možemo utješiti i jednom navodno Churchillovom rečenicom a po kojoj se „ne trebamo brinuti za Amerikance – jer će oni svakako pronaći pravo rješenje, ali – nakon što isprobaju sva ostala“!?
…ili kao što to možda jasnije / otvorenije kaže jedan komentator s društvenih mreža: „Ma naravno da Zapad mulja, zna da se otmica kosovskih policajaca od strane srbijanskih specijalaca zbila unutar teritorija Kosova ali to prešućuje – i pitanje je zašto to čini – možda zato što ‘dobronamjerno’ želi da se Vučić (nakon što je već izigrao brojne dogovore sa Zapadom), sam uruši – bez ikakvog krvoprolića i građanskog rata?“
No budimo realni i moguće post-vučićevsko razdoblje u Srbiji vidi se kao turobno.
Naime, država u kojoj se slave srpski ratni zločinci iz Drugog svjetskog rata – Mihailović, Nedić, Ljotić, Đurišić, Velimirović i dr., te zločinci iz nedavnih ratova za veliku Srbiju – Milošević, Karadžić, Mladić, Šljivančanin i dr. sigurno već ima „Plan B“, odnosno osobu spremnu za „preuzimanje velikosrpske štafetne palice“, također s ruskom potporom!
Uloga Srbije u ratovima u Hrvatskoj i BIH i sporost pravde
Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije, Sonja Biserko, i nadamo se jednog dana, ženski – srpski Willy Brandt, nedavno se osvrnula (RSE) na značaj presude Haškog tribunala kojom su Jovica Stanišić, bivši šef Službe državne bezbednosti Srbije, i njegov zamjenik Franko Simatović osuđeni za ratne zločine.
Po njoj, općepoznata je činjenica da je Srbija bila umiješana u ratove 90-tih, ali ovo je sudska potvrda prema kojoj je Srbija bila agresor i u Hrvatskoj i u BiH. Prije svega radilo se o međunarodnom sukobu, a ne o građanskom ratu, što je inače u Srbiji udomaćen narativ, a i kod nekih međunarodnih aktera.
Iznijela je i kako je prvo suđenje oslobodilo obojicu bilo kakve odgovornosti. Čak se u objašnjenju te odluke spominje da je „Stanišić bio posrednik mira“, što se prije svega odnosilo na njegovu ulogu u oslobađanju francuskih pilota koje je 1995. zarobila „vojska bosanskih Srba“.
Naglasila je i da „postoji dokumentacija u Haagu da je on bio suradnik stranih službi. Ne mogu sa sigurnošću tvrditi da je to bio razlog oslobađajuće presude, ali u svakom slučaju postoje indicije. Potom se Tužiteljstvo žalilo, pa je suđenje ponovljeno, tako da su Stanišić i Simatović konačno proglašeni krivim – no, tek na trećem suđenju“.
Sud u Haagu ipak potvrdio da je Srbija bila agresor u ratu
Biserko je također naglasila da „Srbija već decenijama tvrdi da je rat 90-tih bio oslobodilački i obrambeni i taj narativ se neće brzo promijeniti, ako se uopće bude i promijenio u dogledno vrijeme.
Ali u svakom slučaju sada imamo i sudsku presudu koja po prvi put tereti Srbiju za agresorsko ponašanje u BiH i RH“, zaključivši kako se radi o završnici koja je, „što se Srbije tiče, užasno važna“! Naime, ta je presuda na kraju zaokružila ratni sklop 90-ih u kojem je glavnu negativnu ulogu imala država Srbija!
U konačnici, ustvrdila je i kako je ta presuda važna i zbog toga što se utvrđuje veza između države Srbije i paravojnih formacija koje su najvećim dijelom počinile zločine u ratu 90-ih. „Mislim prije svega na Arkanovce, pripadnike Crvenih beretki i Šešeljevce koji u Srbiji uživaju ugled a neki od njih, takoreći, svakodnevno gostuju u raznim TV emisijama. Pogotovo Vojislav Šešelj“.
Ujedno, glede ove teme, glavni je tužitelj Haškog tribunala Serge Brammertz izjavio da je presuda Stanišiću i njegovom zamjeniku prikladno posljednje poglavlje u radu Haškog tribunala.
Bezuspješan put Srbije do demokratizacije
No, na sve navedeno moglo bi se real-politički konstatirati – kako se čini da je Srbija nakon uhićenja Slobodana Miloševića i odvođenja u Haag, krenula u drugom pravcu, tj. u pravcu demokratizacije, „tada bi povijest Zapadnog Balkana vjerojatno bila drugačije napisana“!!!
Štoviše, politički skeptici tvrde / ističu da su bila potrebna čak tri sudska postupka Stanišiću i srbijanskom SDB-u (čitaj državi Srbiji!), da bi ona bila osuđena za agresiju na RH i BiH.
Naime, po njima Srbiji je dano 15-ak godina „’fore / počeka’ kako bi se ‘otresla Rusije i velikosrpske ideje’“, no kako se ostalo bez rezultata – tek je predmetnom presudom, Srbija osuđena za agresiju!?
Stanje u Crnoj Gori – projektiranoj kao „Republika Srpska na Jadranu“
Povjesničar i profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu Nikola Samardžić je u intervjuu za Geopost, nakon nedavno održanih parlamentarnih izbora u CG ustvrdio kako Vučiću – ne odgovara postojanje suverene Crne Gore, te da su većina političkih stranaka koje su ušle u skupštinu CG „njegove figure“.
U tom je okviru podsjetio da je pobjednik CG izbora pokret „’Evropa sad’ – jedna klerofašistička, kleroibeovska tvorevina srbijanskih službi, koja je nakon 2020. dovela u pitanje NATO status CG, koja je podržala irendentističke namjere SPC-a (koja je jedan od najopasnijih ruskih igrača u JI Europi…) i koji su nosioci ideje Otvorenog Balkana – koja je zapravo ideja (modus operandi) podjele interesnih sfera na ZB – između Beograda i Tirane…!“
Pojasnio je i da Vučić i albanski premjer Edi Rama dijele ideju nove podjele teritorija na ZB-a na etničkom principu, a što bi uključivalo i „albanske teritorije u CG“, dodavši da je njihova regionalna koalicija suprotna svakom interesu Kosova, CG i dr. na ZB. Napomenuo je i da su albanski zastupnici pod Raminim nadzorom.
Arhaična ideja Velike Srbije
Potom je profesorski objasnio sljedeće: „Mi u Srbiji nemamo političku snagu koja je relevantna da bi uvažila – ne samo stvarnost po kojoj su CG i Kosovo države nezavisne od Beograda, nego i potrebu Srbije da definira svoje granice, kako bi one nestale u EU, u zoni Schengena. Odnosno da u konačnici (Srbija) postane dovršena država, umjesto nedovršenog provizorija, koji odgovara domaćim radikalnim i kriminalnim elementima, Putinovoj Rusiji…
“Završno je Samardžić naglasio da dok Zapad Vučiću ne postavi jasne granice, on neće odustati od onih namjera koje su suština srpske politike u proteklih 120 godina, a ta je da proizvodi privremenost, nestabilnost i nesreću na ZB a sa svrhom uspostave velike Srbije.
Nadalje glede CG, u intervjuu za Pobjedu profesor upravljanja konfliktima i profesor globalne politike – s američkog Sveučilišta „John Hopkins“ u Washingtonu Siniša Vuković, također je pesimistično ustvrdio da se može očekivati kako će CG politika ubuduće biti vođena – formalno prema Zapadu a suštinski ka Istoku.
Politička dvoličnost Jakova Milatovića
Naime, predsjednik Jakov Milatović će „kritizirati rusku agresiju, prihvatiti će formalno nezavisnost Kosova, govorit će o teritorijalnom integritetu BiH… On će reći sve što se od njega očekuje sa strane Zapada – na razini forme i to će biti besprijekorno. No, na razini suštine, on će raditi i ono što se očekuje od njega s Istoka. Mislim da prema njemu neće biti vršen samo pritisak sa Zapada, već će on morati naći način da implementira i ono što su zapravo zahtjevi s Istoka!“
Vjerojatno je zbog spomenutih sumnji da se „CG pretvara u jedan arhipelag nosilaca ruskih i srpskih interesa i u partijskoj i u političkoj sferi, i u obrazovnoj, medijskoj i, naravno, u obavještajnoj“ (M. Vlahović), Milatović pozvan u skori posjet Washingtonu, od strane državnog tajnika Antony Blinkena!
Naime i u slučaju CG može se razabrati da je Zapad, u dobroj namjeri, narodski rečeno, – „ganjajući lisicu istjerao vuka“. Odnosno on je, umjesto dugovječnog Đukanovića i njegovog DPS-a, „svojom naivnošću i nesmotrenošću omogućio“ da na vlast u CG dođu Vučićeve i Putinove figure!?
Situacija na Zapadnom Balkanu koči put prema napredku i nacionalnoj sigurnosti
SAD – Joe Biden: ”Situacija na ZB koči napredak ka efikasnoj i demokratskoj upravi.”
Američki predsjednik Joe Biden je izjavio da u skladu s Nacionalnim zakonom o izvan-rednim situacijama, ostaje na snazi uredba o situaciji na ZB.
“Djela ekstremističkog nasilja i opstrukcionističke aktivnosti, kao i situacija na ZB, koja koči napredak ka efikasnoj i demokratskoj upravi i punoj integraciji u transatlantske institucije, navedene u ovim izvršnim naredbama, i dalje predstavljaju neobičnu i izuzetnu prijetnju po nacionalnu sigurnost i vanjsku politiku SAD-a”, naveo je Biden u poruci Kongresu, a objavljeno je na sajtu Bijele kuće.
Kako se navodi u citiranom priopćenju (izvršna uredba je prvobitno potpisana 26.6.2001. a zatim je naknadno izmijenjena Izvršnom uredbom od 28.5.2003., koja je proširena u okviru Izvršne naredbe 14033 i ostaje na snazi nakon 26.6.2023.), na nama je da iz te šture, suhoparne, birokratske formulacije u zaključku analize dokučimo što ona zapravo znači!
Oprez SAD-a na Zapadnom Balkanu
Prema ruskim medijima u Srbiji (Telegram od 19.6.023.) – citiramo – „Veleposlanik RF u Beogradu Aleksandar Bocan-Hačenko sastao se 16.6.2023. s potpredsjednikom srbijanske Vlade, ministrom obrane Srbije Milošem Vučevićem i između ostaloga, razmijenili su mišljenja o situaciji u srpskoj autonomnoj pokrajini Kosovo i Metohiji, čije je naglo zaoštravanje izazvano jednostranim provokativnim koracima privremenih tijela samouprave u Prištini.
S ruske strane je istaknuta striktna posvećenost teritorijalnom integritetu i suverenitetu Srbije, Rezoluciji 1244 VS UN. Naglašena je potreba za striktnom implementacijom mandata, kojeg je definiralo Vijeće sigurnosti UN, od strane međunarodnih prisustava, uključujući i KFOR pod rukovodstvom NATO-a.“
Dakle, znajući da su Rusi preko svoje agenture u Srbiji izazvali Prvi svjetski rat, itd, itd…, nije ni čudo što su Amerikanci tako oprezni glede situacije na Zapadnom Balkanu.
I konačno, s obzirom na prethodno navedene opasne premise, razumno bi bilo da i mi „njima oprostimo (za zakašnjelu presudu o agresiji)“ i damo svojevrsni „grace period“ – …“jer će oni svakako pronaći pravo rješenje za ZB, ali – nakon što isprobaju sva ostala“!?
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa