Evo da se malo odmaknemo u ovim analizama sa Zapadnoga Balkana, da damo vremenu i ljudima da učine (ili još bolje ne učine), ono što smo predvidjeli da će se uskoro dogoditi u BiH, posebice glede političkog nesnalaženja „Bakirovih bivših Hrvata“, zatim u Crnoj Gori – s padom tamošnje prosrpske „klero-fašističke vlade“, te u Srbiji – državi koja je još uvijek talac počinjenih ratnih zločina i genocida, odnosno državi koja ima kompleks RH, države koja je u NATO i u EU – čime je proširila svoj suverenitet, te uskoro u „Schengenu“, eurozoni i OECD-u!, piše geopolitički analitičar Tonči Mirić za Narod.hr.
Nova kriza
Dakle, mogućnost ruske invazije na Ukrajinu uzbunila je cijelu istočno-europsku regiju, jer bi se uskoro 44 milijuna ukrajinskih stanovnika moglo naći usred sukoba. No, ovakav potez Moskve imao bi i šire posljedice. One bi odjeknule daleko izvan područja potencijalnog ukrajinskog ratišta. Naime, stručnjaci strahuju da bi eventualni sukob mogao označiti novu eru neizvjesnosti u istočnoj Europi, zatim poremetiti opskrbne lance i globalno gospodarstvo, te donijeti promjenu geopolitičkog utjecaja u tom dijelu Europe…
No, budimo realni – je li to baš tako, kako to tvrdi parafrazirani CNN?
Naime, prošli smo tjedan u zaključku napisali da – „ovih dana vidimo zategnutu situaciju na istoku Ukrajine i čini se da će se ona ipak postupno, kroz godine, okončati s nekim tamošnjim, svojevrsnim „Z-4 planom“ ili „Republikom Ruskom“ u Donbasu, sukladno Sporazumu iz Minska, ili pak gledajući dinamički – na neki treći način.“
Ujedno smo napisali i da se treba prisjetiti kako je RF već anektirala Krim, dok je spomenuti Donbas ipak „ostao“ u Ukrajini, a to su jedina ukrajinska područja – na koja je Ruska Federacija (RF) aspirirala. Potom smo zaključili da je – prijetnja ratom, zveckanje oružjem, uz nadziranu inflaciju, moguće sasvim dovoljan pritisak da se pokrene globalno gospodarstvo – koje je usporeno pandemijom, jer znamo da inflacija potiče ulaganja, dok prijetnja ratom potiče proizvodnju!“
No, ipak, hajdemo malo, spomenuti zaključak – koji stoji frontalno pred svjetskom javnošću, nadograditi i sljedećim narativom.
Dakle, dublje promatrajući predmetnu krizu vidljivo je kako se ovdje ipak dominantno, ali prikriveno, radi o krizi prouzročenoj svojedobnim ulaskom Baltičkih država (Estonija, Latvija/Letonija i Litva) – u NATO.
Riječ je o državama koje su položene / naslonjene na rusku granicu, i to tako da je primjerice istočna granica Estonije udaljena samo kojih 150 km od Sankt Peterburga – o tome se ovdje radi, a sve ostalo je magla, odnosno paravan sukoba!
Dakle, fokus svjetske javnosti namjerno je pogrešno kanaliziran na Ukrajinu, koja je zapravo samo sredstvo koju „supersile“ koriste sa ciljem rješavanja naznačenih „važnijih pitanja“ – i to svaka od njih iz svoga razloga.
Ono što zaista želi Moskva je:
1. zaustavljanje širenja NATO-a prema svojim granicama,
2. odbijanje raspoređivanja udarnih sredstava u blizini svojih granica, te
3. vraćanje NATO-a na stanje vojne infrastrukture iz 1997. godine.
Navedeno je RF već iskomunicirala sa SAD-om i to kroz objavljene i dostavljene dokumente – znači ovdje je riječ o ruskoj strateškoj (ne)sigurnosti!
Završno i još jasnije, RF koristi ukrajinsku krizu i podredno Zapadni Balkan (ZB) isključivo kako bi isprovocirala komunikaciju / dogovor sa Zapadom – jer kako smo to već naglasili NATO trupe pritišću RF, tj. nalaze se na ruskoj granici – na Baltiku. „I dok se u tom pogledu ne postigne neki dogovor – čini se da Rusi neće odustati…“
RF pokazuje snagu mogućnošću nadzora Zapadnih komunikacija
Prema pisanju britanskog Daily Maila – oštećen je podmorski optički kabel između Norveške i Svalbarda, te otočju prijeti komunikacijska izolacija. (Svalbard je norveško demilitarizirano otočje smješteno između Norveške i Sjevernog pola.)
Naime, kvar / oštećenje komunikacijskog kabela dogodio se 7. siječnja 2022. godine. Radi se o podmorskom optičkom kabelu koji služi za prijenos internetske i šire komunikacijske „pošte“ između kopnene Norveške i spomenutog arhipelaga Svalbard u Arktičkom oceanu.
Zanimljivo je da je do kvara došlo baš u vrijeme kada je novoimenovani britanski načelnik Stožera obrane, admiral Sir Tony Radakin, upozorio da bi „RF mogla pokušati oštetiti takve podmorske komunikacijske žice“.
Naime, u nedavnom intervjuu Radakin je iznio kako je došlo do porasta aktivnosti ruskih podmornica, dodajući kako je „RF povećala sposobnost ugrožavanja podmorskih kablova, uz njihovo potencijalno iskorištavanje“ (za prisluškivanje komunikacija koje prolaze kroz njih).
Ujedno, nadzemni komunikacijski sustav SvalSat se nalazi na vrhu planinskog grebena na predmetnom otočju i sastoji se od više od 100 antena važnih za satelite u polarnoj orbiti.
U tom su sklopu, ruske vlasti nedavno upozorile Zapad da bi se stanica SvalSat mogla koristiti i za preuzimanje podataka s vojnih satelita, unatoč tome što se Svalbard nalazi u demilitariziranoj zoni!
Zbog ovih optužbi iz RF, potaknute su sumnje da bi upravo ruske podmornice mogle biti odgovorne za spomenute prekide u prijenosu elektroničkih signala. Štoviše, otvorena je i mogućnost da bi šteta mogla biti posljedica neuspjele podmorske obavještajne operacije “spajanja” na optičke kablove ili na drugi način – izvlačenja vrijednih podataka…
Napominjemo da su predmetni kablovi položeni u području koje je od strateškog značaja i za Norvešku i za RF. Naime, riječ je o posebno važnom prolazu za rusku mornaricu, koja ga koristi za izlazak iz svojih baza (Murmansk, Arhangelsk i dr.), prema Atlantiku.
Slična priča s obala Irske
Zanimljiv se razvoj događaja odvija i nedaleko od južnih obala Irske, tvrdi Ivica Puljić iz Washingtona, a prenosi Al Jazeera, a koji je također, iako posredno, povezan s rusko-ukrajinskom krizom. Naime, ruski vojni brodovi već treću godinu dolaze u područje južne Irske i tamo izvode „razne vojne vježbe“.
Radi se međunarodnim vodama, ali ujedno tu je i gospodarski pojas za irske ribare, koji često održavaju mirne prosvjede radi „katastrofalne štete po okoliš“, koje uzrokuje ruska mornarica svojim vježbovnim aktivnostima (vježbe gađanja).
U tom se sklopu postavlja pitanje zašto se ruska mornarica tamo uopće stacionirala? Odgovor leži u okolnosti da su na tom podmorju položeni optički kablovi koji povezuju Irsku sa SAD-om, odnosno Ameriku s Europom, tj. NATO sa SAD-om i Kanadom.
Riječ je o internetskim vezama preko kojih idu razni podaci, komunikacije, velike financijske transakcije… Naravno, navedenu je opasnost NATO evidentirao!
Dakle, Rusi mogu u svakom trenutku prekinuti internet signal zapadnih vojnih, političkih i ekonomskih saveznika između dva kontinenta!?
Odnosno, drugim riječima, RF je usred ukrajinske krize i raspoređenih više od 100.000 ruskih vojnika, tehnike, zrakoplova i brodovlja – koji su na ukrajinskim kopnenim i morskim granicama – „’bacila oko’ na iznimno važnu, ali i vrlo osjetljivu na napade, povezanost dva kontinenta – na kojima Moskva ima najviše neprijatelja“.
MOGUĆI ZAKLJUČAK
Sve prethodno navedeno (NATO na ruskim granicama i mogućnost ruskog nadzora komunikacija NATO-a) i nenavedeno (poskupljenje plina – „pri čemu se da ironiziramo ne radi o ‘čistom plinu’ već o plinu koji je pomiješan s geopolitikom“), upućuje na pitanje – zašto RF upravo ovih dana otvara pitanje svoje strateške sigurnosti.
Na to će nam pitanje pomoći odgovoriti lucidni analitičar Zoran Meter, koji na portalu Geopolitika News, između ostaloga, piše:
„Strateška sigurnost – pitanje koje je sada pokrenula Moskva … je svojevrsno pravo na koje su mogli računati i SAD i SSSR još u hladnom ratu i ono je bilo nedjeljivo. Drugim riječima obje su zemlje prihvaćale kako i ona druga ima pravo na određeni sigurnosni perimetar, kada je u pitanju raspoređivanje ubojitog raketnog naoružanja, usmjerenog protiv njenog teritorija – čime se protivniku ostavljalo neko razumno vrijeme za protureakciju. O tome je najbolje svjedočila ‘Kubanska raketna kriza’ kada je, nakon što su SAD instalirale svoje balističke rakete Jupiter na teritoriju Turske i Italije, SSSR na Kubi instalirao svoje rakete kao protu-odgovor“.
Da bi Meter u konačnici naglasio kako „RF traži isto ono što je vrijedilo i u doba hladnog rata, tim više što je RF preuzela i vodstvo po pitanju novih visokotehnoloških oružja – prije svega onih hiperzvučnih – koja se već aktivno uvode u oružane sustave ruske vojske… A kada je tome već tako, Putin očito smatra da je došlo vrijeme za ‘poravnavanje računa’ – prije svega sa SAD-om!“
Dakle, „stanje je sada takvo da bez sigurne Rusije više nema niti sigurnog svijeta i čim prije to Zapad shvati i krene u dijalog – to će biti bolje za sve“.
*
Ujedno, postavlja se pitanje zašto i Zapadu odgovara da je fokus svjetske javnosti „pogrešno“ preusmjeren – ka mogućnosti ruske agresije na Ukrajinu i na njenu eventualnu obranu od strane Zapada?
Odgovor je moguće u tome da i SAD želi pokazati Svijetu svoju „predstavu“ (ali otvorenije nego RF) – s naglaskom na širini vlastite geopolitičke moći, kojom želi dokazati kako „civilizacija Zapada nije u padu“?!
No, ipak možda bi Zapad / NATO / SAD pragmatičnije postupio ako bi se povukao (makar u dogledno vrijeme), iz kockarske igre s Putinom i umjesto toga, usmjerio sve svoje napore – prema njegovanju istinske demokracije u Ukrajini.
Naime, ako bi Zapad tako postupio, i uz pomoć pozitivnog primjera preveo RF na stranu zapadnih vrijednosti (odnosno realno -„pridobio njeno tržište, potrošače i sirovine“), to bi nedvojbeno izgledalo kao mudro ponašanje – jer u protivnom, vidljiva je svima dramatična slika a ta je da u globalnoj nuklearnoj katastrofi nema pobjednika!
(Završno napominjemo da Ukrajina trenutno ima status “zemlje partnera” s NATO-vim savezom, uz opasku kako je jedno od glavnih pravila NATO-a da države članice moraju imati nesporne granice, a što nije slučaj kod Ukrajine!)
O autoru
* Tonči Mirić završio je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, bivši je djelatnik hrvatskog sigurnosnog sustava, te analitičar specijaliziran za Balkan, i države bivše Jugoslavije. Područja interesa: međunarodna politika / odnosi, geopolitika, vojna pitanja i strategije.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa