Cezaropapizam se uglavnom definira kao sjedinjenost crkvene i svjetovne vlasti u osobi vladara, tj. podvrgavanje crkve svjetovnoj vlasti, tako da je vladar ujedno i vrhovni poglavar crkve (primjer srednjovjekovnog Bizanta, carske Rusije, Engleske…), piše za Narod.hr geopolitički analitičar Tonči Mirić.
No, danas je crkva – kao zajednica vjernika, u modernim zakonodavstvima i ustavnim porecima država lišena povlastice / prerogativa vlasti, i to temeljem okolnosti što svi građani ne pripadaju istim, ili uopće ne pripadaju, vjerskim zajednicama. Zbog toga su moderne države potpuno odustale od povlastice da utječu na uređenje unutarnjeg života crkve, tako da je cezaropapizam ostao samo kao povijesni relikt – u teokratskom obliku države Vatikana.
No, je li baš tako, odnosno ima li još, makar natruha, tih „povijesnih relikata“ i ako da, koja je njihova svrha?
“Pravoslavna kominterna”
Ovih se godina prepoznaje taj relikt / ostatak u modelu funkcioniranja ruske države i crkve, s time da sateliti te „pravoslavne kominterne“ dosežu i do Beograda, a iz Beograda se dalje pružaju do Banja Luke i Podgorice…
U ovom kontekstu također treba istaknuti da je „san o Moskvi kao o ‘Trećem Rimu’ – svjetskom centru moći“, jedna je od opsesija Vladimir Putina, a što raduje i ruskog patrijarha Kirila, koji se već godinama stavlja na čelo svjetskog pravoslavlja, tj. na mjesto koje po tradiciji pripada Vaseljenskom / Carigradskom patrijarhu Bartolomeju (Grku).
Inače, od 260 milijuna pravoslavnih kršćana u svijetu, oko 100 milijuna ih živi u Rusiji. Napominjemo i da u Ukrajini djeluju dvije velike pravoslavne crkve koje dijele više od 30 milijuna vjernika i to:
1.Autokefalna Ukrajinska pravoslavna crkva, osamostaljena od RPC priznanjem Vaseljenskog patrijarha Bartolomeja 2019. godine, na čelu koje je mitropolit Epifanije. (Radi se o velikom geo-političkom porazu Vladimira Putina, „kome je pravoslavlje samo zamijenilo komunističku partiju“.)
2.Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske patrijaršije podložna Ruskoj pravoslavnoj crkvi (UKC MP / RPC), na čijem je čelu patrijarh Onufrije.
Dakle, sada kada znamo definiciju, subjekte i odnose idemo detaljnije u temu:
Invazija na Ukrajinu podijelila je pravoslavlje i izolirala ruskog patrijarha Kirila
Blagoslov ruskog patrijarha Kirila na rusku invaziju Ukrajine, izazvao je rascjep pravoslavnih crkava a ponegdje je čak pokrenuo i određene unutrašnje pobune, piše ovih dana Reuters.
Naime, patrijarh Kiril, bliski saveznik ruskog predsjednika Putina, vidi rat u Ukrajini kao svojevrsno uspostavljanje „bedema protiv Zapada – koji smatra dekadentnim“, odnosno vidi ga kao „križarski rat“, dok tu „specijalnu vojnu operaciju“ Putin vidi kao svojevrsnu – političku restauraciju Velike Rusije.
Dakle, on i Putin dijele viziju Ruskog svijeta, koji ima za cilj objedinjavati rusko pravoslavlje, odnosno koji ima za cilj rusko širenje prema teritorijima bivšeg Sovjetskog Saveza / Carske Rusije.
U ovom su sklopu indikativne i sljedeće činjenice glede homogenizacije ruskog naroda posredstvom RPC: Dakle, nakon Oktobarske revolucije 1917., boljševici su započeli likvidaciju RPC, da bi je Staljin obnovio nakon Hitlerove invazije SSSR-a – s ciljem podizanja morala ugroženom stanovništvu.
“Istu ideju / metodu za još veću homogenizaciju (jedinstvo) Rusa, sada oživljava i Putin”, kazala je Amerikanka ukrajinskog porijekla Olenka Pevnju, profesorica slavistike i ukrajinistike na Cambridgeu:
“S obzirom na to da su ruska pozicija u svijetu i ruski identitet počeli slabiti, Putin je angažirao RPC da mu pomogne okupiti ruski narod, ujedno nastojeći pri tome da i narode nezavisnih država – poput Ukrajine (Bjelorusije i dr.) ‘veže’ uz RF nametanjem jedinstvene Crkve, a koja bi poricala vjersku raznolikost među pravoslavcima”, kazala je Pevnju za Reuters.
Također, okolnost da je pravoslavno kršćanstvo blisko povezano s državom Rusijom, Putin koristi i za manipulaciju. Naime, u nedavnom je govoru, u kojem je opravdavao “specijalne vojne operacije” u Ukrajini, netočno iznio da se ruske pravoslavce progoni u Ukrajini. No, taj su Putinov navod obje spomenute pravoslavne crkve (i proruska i proukrajinska) izričito odbacile.
„Kvaziduhovnost ruske i srpske pravoslavne crkve je samo armatura za Ruski i Srpski svijet“!?
RPC smatra Ukrajinu iznimno značajnom zemljom – jer je ona kolijevka Kijevske Rusije, srednjovjekovne države čiji je vladar Volodimir / Vladimir primio kršćanstvo od bizantskih pravoslavnih misionara. Naravno, na naslijeđe te države pozivaju se i Ukrajina i Rusija!
U tom je kontekstu – i povijesnom i ratnom, znakovito da je Kijevski mitropolit Onufrij (UKC MP / RPC) nedavno pozvao Putina da “odmah prekine bratoubilački rat“. Posljedično tome, ruski je patrijarh Kiril, zbog bliskosti s Putinom, time izgubio na povjerenju kojega prema njemu gaje braća iz Ukrajine. (Od ukupno 38.000 zajednica RPC-a, čak ih se oko 12.000 nalazi u Ukrajini!)
Osim toga, stav patrijarha Kirila o ratu u Ukrajini, stvorio je i ponor između RPC i drugih kršćanskih crkava.
Naime, vršitelj dužnosti glavnog tajnika Svjetskog vijeća crkava, Ian Sauca, zatražio je od patrijarha Kirila da “intervenira i posreduje kod ruskih vlasti kako bi zaustavili ovaj rat”. No, na to je patrijarh Kiril odgovorio kako su se “sile koje otvoreno smatraju Rusiju svojim neprijateljem – približile njenim granicama” i da je Zapad bio uključen u “geopolitičku strategiju velikih razmjera”, kako bi oslabio Rusiju.
Ujedno, po Tomasu Bremeru (DW), profesoru za ekumenu Sveučilišta u Münsteru (Njemačka) – „kakve će efekte rat imati na dvije velike pravoslavne crkve u Ukrajini, zavisit će od toga – tko će na kraju biti pobjednik”.
Naime, Bremer predviđa kako će, ako RF okupira / preuzme Ukrajinu, to značiti i kraj Autokefalne Ukrajinske pravoslavne crkve! Moguće Bremer misli da bi se to moglo dogoditi na sličan način, kako je preteča SPC-a postupila po uspostavi Kraljevine SHS, nakon Prvog svjetskog rata.
Naime, SPC, kakva je danas, postoji od 3. 6. 1922. godine. Dakle, Ujedinjena pravoslavna crkva (na to je Vaseljenska patrijaršija dala suglasnost 19. 2. 1922. g.), formirana je tako što su se mitropolije koje su bile pod njenom jurisdikcijom (BiH i Makedonija), uključivo i Bukovičko-Dalmatinska patrijaršija (eparhije Zadarska i Boko-kotorska), zajedno s autokefalnim crkvama: Karlovačkom (Srijemski Karlovci), Crnogorskom i Srpskom – ujedinile u jednu – Autokefalnu Ujedinjenu srpsku pravoslavnu crkvu Kraljevstva Srba Hrvata i Slovenaca, što je i objavljeno u Službenim novinama, u Beogradu 3. 6. 1922.
(Ujedno, ta je nova Crkva preuzela svu imovina tih „bivših“ autokefalnih i dr. crkava, s time da su se i svi pravoslavci s područja Kraljevine SHS preimenovali u Srbe – Makedonci, Crnogorci, hrvatski pravoslavci, Rumunji, Bugari i dr. Navedenu okolnost dokazuje i činjenica / razlika u općem broju srpskog stanovništva. Naime, oko 7 milijuna etničkih Srba žive u Srbiji i okruženju, dok, s druge strane, SPC broji ukupno – oko 11 milijuna Srba – vjernika?!)
Ujedno stav patrijarha Kirila prema ratu u Ukrajini, promijenio je i odnose RPC s Vatikanom.
Naime, Papa Franjo je 2016. postao prvi papa koji se susreo s čelnikom RPC od Velikog raskola koji je podijelio kršćanstvo na istočnu i zapadnu granu 1054. g. No, drugi se sastanak, za koji su i papa Franjo i patrijarh Kiril izjavili da ga žele, sada je očito – neće održati!
Europski Parlament o SPC
Europski parlament je povodom agresije RF na Ukrajinu, usvojio dana 9. 3. 2022., rezoluciju – kojom je osudio napore RF da iskoristi etničke tenzije na ZB „u cilju rasplamsavanja sukoba i podjele zajednica“. Ujedno je iskazao zabrinutost zbog „pokušaja Pravoslavne crkve (SPC) da u zemljama kao što su Srbija, CG i BiH, posebno u entitetu Republika Srpska, promovira RF kao zaštitnicu tradicionalnih porodičnih vrijednosti i ojača odnose između države i Crkve“.
No, spomenutu je rezoluciju SPC odbacila uz sljedeću tvrdnju: “Stavljanje Srpske pravoslavne crkve u ulogu uzročnika napetosti među etničkim grupama na ZB – kako bi raspirila sukobe i podijelila zajednice, potpuno je suprotno činjenicama i zalaganju Crkve u svakodnevnom životu i stoga takav stav odlučno odbijamo”, priopćeno je iz SPC-a 14. 3. 2022. godine.
Crnogorski PEN – očituje svoju istinu o mitropolitu Joanikiju i SPC-u
Mitropolit Crnogorsko – primorski Joankije Jovan Mićović (SPC) je, „propovijedajući o zlu (u nedjelju dana 13. 3. 2022.), koje nam potonjih sto godina dolazi iz Europe“, poručio kako je „CG bila projektirana da bude mala Ukrajina, te da je u Ukrajini danas najteže ukrajinskom ogranku Ruske pravoslavne crkve“, (tj. ispostavi Moskovske patrijaršije u Ukrajini)!
Glede toga, crnogorski je PEN iznio da „dok milijuni ljudi u Ukrajini pate, dok ginu djeca i starci, dok ljudi umiru od gladi i žeđi, dok se granatiraju bolnice a civili sahranjuju u masovnim grobnicama, Joanikije nije svoju molitvu, uputio građanima Ukrajine, kako to čini papa Franjo, već onim pravoslavcima koje predvodi od RPC postavljeni mitropolit Onufrije, dakle, onaj što je u Ukrajini, do Putinove intervencije, imao ulogu sluge kao i on – Joanikije u CG“ (Vučića i Porfirija).
„No dok i Onufrije pravi otklon u odnosu na zločinačku politiku Putina i moskovskoga patrijarha Kirila, Joanikije ostaje dosljedno servilan ruskoj politici na Balkanu, srpskome patrijarhu Porfiriju i zamišljenom predsjedniku Srpskoga svijeta Aleksandru Vučiću. Za brutalnu vojnu agresiju na jednu suverenu državu, za nezapamćenu humanitarnu katastrofu uzrokovanu barbarskom invazijom Putinovih trupa, Joanikiju ne pada na pamet da osudi agresora Putina, već svoj prst osude upućuje protestantskoj Europi iz koje je, kako veli, došlo zlo bezbožništva, ateizam i komunizam“, ističu pisci.
Crnogorski pisci napominju i da Joanikije smatra kako je Ukrajina u krv zaplivala zbog bezbožništva.
„Dakle, za ukrajinsku krv nije kriva Putinova zločinačka agresija nego težnja Ukrajinaca da ostvare svoje legitimno pravo na svoju državu, svoju kulturu, svoj jezik i na svoju crkvu – priznatu od strane Vaseljenske patrijaršije. Nije teško iščitati, budući da CG Joanikije vidi kao malu Ukrajinu, da bi slična ruska ili srpska agresija na CG imala opravdanje zbog ‘bezbožničke’ crnogorske težnje da ostvari pravo na svoju državu, svoju kulturu, svoj jezik i na svoju crkvu!“, zaključuju iz PEN centra.
MOGUĆI ZAKLJUČAK
U kakvim vremenima živimo možda najbolje pokazuje, već spomenuta, okolnost da je Vladimir Putin angažirao RPC – kao svojedobno Staljin za pomoć u borbi protiv Hitlerovih snaga. No, to Putin sada radi u suprotne svrhe, tj. u svrhu širenja Ruskog svijeta, odnosno uspostave Velike Rusije,… ili kako je to Alla Tatarenko, profesorica slavistike iz Lavova („koja svakodnevno pomaže svojim sugrađanima koji su prisiljeni napustiti vlastiti dom“), sažela za Al-Jazeeru – „svjedoci smo fašističkog napada na Ukrajinu pod maskom denacifikacije Ukrajine“!
Što se tiče Aleksandra Vučića i patrijarha Porfirija Prvoslava Perića, ističemo da je svima jasno kakva je uloga SPC-a u smislu homogenizacije srpskog naroda – bilo da se radi o BiH, Kosovu ili o Crnoj Gori.
Ipak, kao ilustraciju te aktivnosti, naglašavamo da je, ovih dana, znakovita aktivnost SPC-a u CG i to posredstvom, nedavno „NATO-vim helikopterom desantiranog i ustoličenog na Cetinju“, mitropolita Joanikija Jovana Mićovića.
Naime, već navedena, poruka mitropolita Joanikija, izrečena u sklopu propovijedi u Podgorici, kako je „Crna Gora projektirana da bude mala Ukrajina“, bez da je objasnio – tko ju je takvu projektirao, odjeknula je i izvan CG.
Na tu je provokaciju, reagiralo i Veleposlanstvo SAD u Podgorici, prepoznavši je „kao pljusku Zapadu“, da bi potom „pozvalo sve društvene lidere, uključujući i čelnike SPC-a, da stanu u obranu hrabrog naroda Ukrajine – koji je žrtva nemilosrdnog ubijanja, čiji je jedini cilj da predsjednik Putin ostvari svoje geostrateške ciljeve“.
Dakle, Zapad se napokon suočio s time da je on negativno apostrofiran preko Joanikijeve, odnosno rusko-srpske insinuacije / prijetnje (… od koga je to „CG bila projektirana da bude mala Ukrajina“?). Naime, interpretacijom navedene insinuacije proizlazi da je Zapad projektirao Ukrajinu – kao društveni model preko koje bi demokratizirao RF, te CG preko koje bi demokratizirao Srbiju!
Također, Zapad se sada i s nelagodom suočava s činjenicom / pogreškom što su, uz pomoć Abazovićeve URA-e, podržali „lažnu izbornu pobjedu velikosrba – na prošlim izborima u CG“, zaplevši se tako tamo „kao pile u kučine“!
Glede BiH, ističemo da je ovih dana ruski veleposlanik u Sarajevu Igor Kalabuhov, nakon sastanka s Miloradom Dodikom, izjavio kako BiH ima pravo odlučiti hoće li biti članica NATO-a ali je i upozorio da RF zadržava pravo reagirati na takvu mogućnost – „sukladno svojim interesima“, odnosno kako je kazao „na primjeru Ukrajine mi smo pokazali što očekujemo. Ako bude prijetnje, mi ćemo reagirati“.
Dakle, riječ je o dvije najizravnije i najozbiljnije prijetnje iznijete od strane velikosrba i velikorusa – prema Zapadu na ZB.
Naime, rusko-srpska je strana znalački iskoristila dvije strateške greške Zapada na ZB. Prvu smo grešku glede rezultata izbora – počinjenu u CG već spomenuli, dok se druga greška odnosi na BiH, gdje je Zapad dopustio razbuktavanje „zametnute svađe između Bošnjaka i Hrvata, od rusko-srpske strane“ a čiji su protagonisti / nositelji Bakir Izetbegović i Željko Komšić.
Ipak, čini se da je Zapad osvijestio i svoju drugu počinjenu stratešku grešku. Naime, 17. 3. 2022. SAD je zamijenio posebnog izaslanika za ZB Matthewa Palmera s veleposlanikom SAD-a u BiH, (Bidenovim) Michaelom Murphyjem, koji će se prioritetno angažirati na pitanjima oko Izbornog zakona u BiH, odnosno „pomirbi“ Hrvata i Bošnjaka!
Završno, Trumpova politika slabljenja EU i otvaranja prostora većem ruskom utjecaju pokazuje se kao pogubna po interese zapadnog svijeta. Ništa manje nije bila pogubna ni politika kancelarke Angele Merkel, koja je uslijed stvorene ovisnosti Njemačke od ruskog plina i nafte, naivno procijenila politiku RF, kao i njenog saveznika na Balkanu, Srbiju.
O autoru
* Tonči Mirić završio je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, bivši je djelatnik hrvatskog sigurnosnog sustava, te analitičar specijaliziran za Balkan, i države bivše Jugoslavije. Područja interesa: međunarodna politika / odnosi, geopolitika, vojna pitanja i strategije.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
