Geopolitička analiza: “Posredni rat” Istoka i Zapada za Crnu Goru

Geopolitička analiza: “Posredni rat” Istoka i Zapada za Crnu Goru

Rat preko posrednika jest pojam koji se rabi za prikriveni oružani ili hibridni sukob koji njegovi neposredni sudionici, vode za račun, odnosno uz logističku, propagandnu, obavještajnu ili drugu pomoć trećih strana, odnosno država, koje u njemu neposredno ne sudjeluju.

Ovdje ćemo nastojati utvrditi vodi li se jedan takav rat između Zapada i Ruske Federacije (RF) u našem neposrednom susjedstvu – u Crnoj Gori (CG), te moguće dijelom u BiH i na Kosovu.

Dakle, razmotrimo tu vjerojatnost i to idući od općih / globalnih pa prema posebnim i sve konkretnijim indicijama…

Američki predsjednik Donald Trump je u ljeto 2018. na sumitu NATO-a u Bruxellesu odgurnuo crnogorskog premijera Duška Markovića dabi se našao na čelu skupine državnika. Navodno se glede toga neprimjerenog „ponašanja“ Trump „opravdao“  novinarima, prema The Hillu, navodom da je Marković  “samo jedan plačljivi klošarski jazavac”. Dodao je i da su “Crnogorci agresivni ljudi”, okarakteriziravši ujedno CG kao “malenu zemlju s vrlo snažnim ljudima, koji bi mogli započeti Treći svjetski rat!

U međuvremenu, tj. tri godine nakon toga „incidenta“ pratimo nastavak hibridnog rata za CG, državu koja je geopolitički možda najvažnija protivnicima NATO-a, dakle Ruskoj Federaciji (RF) i posredno Srbiji, jer je oni percipiraju kao zemlju njihova izlaska na „toplo more“, na Jadran. (RF na području Sredozemlja ima vojnu bazu – samo u Siriji.)

No s druge strane postoje i mišljenja da se RF koristi Zapadnim Balkanom (ZB) isključivo da bi isprovocirali komunikaciju / dogovor sa Zapadom – jer NATO trupe pritišću RF, tj. nalaze se na samoj ruskoj granici – na Baltiku. „I dok se u tom pogledu ne postigne neki dogovor – čini se da Rusi neće odustati…“

Zapadni Balkan, prema američkom viđenju

Prema navodima Janusza Bugajskog, američkog analitičara bliskog CIA-i, koje je iznio, u nedavnom razgovoru za podgoričku Pobjedu, da napetosti u Ukrajini mogu imati ozbiljne posljedice za situaciju na ZB-u.

Dakle, rekao je  “stanje na Balkanu je prilično sumorno posebno zbog neriješenog sukoba u BiH, izazvan velikosrpskim projektom koji promovira predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić. Taj projekt Vučić realizira i u CG, pomoću SPC-a, zatim postojeće prosrpske vlade Zdravka Krivokapića, preko nacionalističkih prosrpskih stranaka i drugih ekstremno srpskih institucija. Također, ta politika onemogućava i trajno rješavanje kosovsko-srpskog sukoba, koji Beograd, uz sudjelovanje RF, očito želi ostaviti zamrznutim.“

Iznio je i da strahuje da bi ZB mogao postati nova žrtva ruskog širenja / imperijalizma. Kako Bugajski navodi, nestabilnost na Balkanu mogla bi se iskoristiti za skretanje pažnje s ruske agresije na Ukrajinu. Drugim riječima, Vladimir Putin bi mogao pokušati pažnju SAD-a i Saveznika od potencijalnog rata u Ukrajini odvratiti na način da proizvede novi sukob, ili čak novi rat na ZB.

Konkretnije o Crnoj Gori

S obzirom na to da je crnogorsku vladu na čelu sa Zdravkom Krivokapićem izabrao službeni Beograd, da je preživjela godinu dana, te da je za to vrijeme uspjela srušiti crnogorske državne institucije, te blokirati EU-ove integracije, Bugajski se zalaže za nove izbore u CG.

Na tim bi izborima crnogorski domoljubi mogli ponovo potvrditi identitet zemlje i zapadnu integraciju. Zaključivši da CG, BiH i Кosovo stoje na prvoj liniji eskalacije sukoba između Zapada i Rusije.

O Vučiću    

Glede Aleksandra Vučića, Bugajski je mišljenja da  ga službeni Washington mora upozoriti da će njegova ofanziva na susjedne države, u cilju izgradnje srpske „mini-imperije“ biti osporena i poništena.

„To može uključivati različite mjere – postavljanje vojne jedinice NATO-a u Brčkom – kao upozorenje Dodiku, pomoć u izgradnji efikasne vojske na Кosovu – koja bi Kosovu omogućila da se kvalificira za članstvo u NATO-u, zatim veću podršku pro-crnogorskim strankama, uz osuđivanje bilo kakvog preokreta u nezavisnosti zemlje!“

Iznio je i da je potrebno sveobuhvatno regionalno potiskivanje ruskih destabilizirajućih utjecaja, što bi trebalo uključivati i protjerivanje ruskih obavještajnih agenata prerušenih u diplomate, poslovne ljude ili aktiviste nevladinih organizacija, kampanju protiv korupcije – usmjerenu na ruske izvore i istiskivanje ruskih državnih propagandnih medija.

Također smatra da specijalni izaslanik State Departmenta za ZB Gabriel Escobar griješi promovirajući inicijativu Otvoreni Balkan, koja je nepotrebna, jer ne rješava ni unutrašnje ni međudržavne sukobe. Objasnivši jednostavno da „sve što podržavaju Beograd i Moskva – nije dobra ideja“, dodavši da je šokantno da se s tom idejom složila Albanija, pri čemu motivi albanskih vlasti mogu biti – gospodarski, diplomatski ali i, u krajnjoj liniji, teritorijalni, zaključio je Bugajski.

Općenito o stanju u Crnoj Gori, „insajderski„ pogled 

Ranko Krivokapić, svojedobno predsjednik Skupštine CG, a čije je navode prenio RSE, uvodno je iznio da je SPC uspio formirati vladu u CG. Preciziravši da je formirana pred Episkopskim (biskupskim) savjetom SPC-a, a  „što se nije dešavalo ni za vrijeme Aleksandra Karđorđevića“!

Što se tiče odnosa s RF, koja stoji iza poteza Srbije i SPC-a, iznio je da tu nema ništa novo – objasnivši:

„Sa Crnom Gorom to funkcionira već 300 godina, otkako imamo diplomatske odnose. Mi smo korišteni tada da bi bili nož u trbuhu Otomanske imperije. Danas Srbija, RS/BiH i Crna Gora (sa sadašnjom prosrpskom vladom) mogu biti nož u trbuhu NATO pakta i EU. Nije ništa drugačije nego što je bilo svih ovih stoljeća“.

Navedeni je stav Ranko Krivokapić objasnio služeći se povijesnom pričom, iznijevši: „Petar I., crnogorski vladar, koga je narod za života proglasio svecem, odbio je 1809. da na zahtjev ruskog cara otpočne još jednu ‘turu’ rata s Otomanskom imperijom, pa su ruski car i Sveti sinod Ruske pravoslavne crkve poslali pismo Crnogorcima da smijene Petra I. Onda su im Crnogorci odgovorili na općenarodnom zboru da ni Bog, ni ruski car, ni Sveti sinod ruski – neće mijenjati niti postavljati crnogorske glavare. Mutatis mutandis ništa se ne mijenja“, istaknuo je Krivokapić.

Glede utjecaja SPC-a, obrazložio je da je danas njegov ideološki utjecaj veći nego što je bio ratnih devedesetih. Navedeno je potkrijepio slikom, koju je prije nekoliko dan pokazivao „svojim zapadnim prijateljima“ s proslave neustavnog Dana Republike Srpske u Banja Luci. Istaknuo je da je „u drugom redu na proslavi bila lijepa trojka – kao trojka iz Drugog svjetskog rata (u Beogradu). Šef BIA-e Srbije Bratislav Gašić, u sredini mitropolit crnogorski Joanikije Mićović – koji nema nikakve veze s BiH, a s njegove lijeve strane ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin. A devedesetih se nije moglo vidjeti da bi Jovica Stanišić, šef „Državne bezbjednosti Srbije“, bio u istom redu s patrijarhom Pavlom i ministrom unutrašnjih poslova Srbije. Sad se to dešava. Slika govori sve!“

Što se tiče predsjednika Vučića, Ranko Krivokapić je iznio „povijesni prikaz“ uspona Aleksandra Vučića na tron Republike Srbije. Dakle, po Krivokapiću bivši predsjednik Republike Srbije Boris Tadić je svojedobno pokušao staviti pod nadzor Šešeljeve radikale i to tako što je radikalu Vučiću pomogao pri formiranju nove stranke – Srpske napredne stranke (SNS). No, naknadno se utvrdilo da se Tadić „prekombinirao“, jer ga je Vučić pobijedio na izborima – „samo iz razloga što je bio radikalniji“!

(U tom je projektu „instalacije Vučića na srbijanski tron“ vjerojatno sudjelovao i Zapad, koji je vjerojatno pomagao Vučiću, ali iz suprotnog razloga. Naime, Vučić je, navodno, „lažno obećao Angeli Merkel da će on riješiti pitanje Kosova, kad to već ne može Boris Tadić“!)

Ovdje ujedno treba istaknuti i utjecaj RF. Naime, Vučić je ušao u vlast zahvaljujući i tome što je Ivica Dačić, „glavni igrač Rusije u Srbiji“, prebjegao od Tadića k Vučiću, a što u konačnici znači da su Vučiću i Tadić i Zapad i Rusija zapravo dali vlast.

Sadašnja situacija u CG

Glede aktualne prosrpske vlade Zdravka Krivokapića, najavljeno je da će  tamošnji zastupnici 4. veljače 2022. glasati o (ne)povjerenju njegovoj vladi. Radi se o inicijativi URA-e (građanska stranka Dritana Abazovića), oporbene Socijaldemokratske partije (SDP), Socijaldemokrata (SD), Bošnjačke stranke (BS), Albanske liste i Albanske koalicije, Liberalne partije (LP) i dijela zastupnika Demokratske partije socijalista (DPS) – predsjednika CG Mila Đukanovića. Glede Abazovića, potpredsjednika Krivokapićeve vlade može se istaknuti, da je suprotno volji svoga članstva nakon izbora “ušao u četničko kolo sa Zdravkom Krivokapićem i Aleksom Bečićem, iz kojeg sada pokušava izaći“, no pitanje je hoće li uspjeti….

S obzirom na navedene okolnosti, odnosno u namjeri očuvanja prosrpske vlade, u Podgoricu je iz Beograda stigao Predrag Lečić – organizator svojedobnih crkvenih procesija (litija) SPC-a, na valu kojih su prosrpske stranke preuzele vlast u CG.

Ujedno i dodatno, podgorička Pobjeda piše i da se pravoslovna bratstva poput Miholjskog zbora, Tvrdoša, Stupova i drugih, formalno pretvaraju iz bratstava u nevladine organizacije (NVO) ali i u, neformalno – paravojne organizacije. Tako crkveno bratstvo, odnosno NVO Miholjski zbor najavljuje aktivnije učešće u pobuni protiv eventualne buduće manjinske vlade. Na njihovom je čelu svećenik SPC-a Mijajlo Backović, koji je blizak i s direktorom Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Dejanom Vukšićem.

Naime, „cilj spomenutih bratstava je da potpuno preuzmu ulicu i pripreme je za Demokratski Front (DF) koji, zajedno sa svojim mentorima iz Beograda i Moskve, žele ostaviti utisak čistih ruku i kao takvi ući u završnicu političkog raspleta u CG“. (https://www.portalanalitika.me/clanak/dupla-igra-vucicevih-piona)

Zanimljivo je i da se u više navrata Backović pojavljivao u javnosti sa crvenom beretkom, tvrdeći da je veteran 63. Padobranske brigade Vojske Srbije. (Mediji indiciraju da je njihov pripadnik i Pakrački episkop SPC-a / biskup Jovan Ćulibrk!?).

Dakle, da pojednostavnimo, čini se da velikosrpska strana u CG drži vlast „u dva prstena“, s time da prvi čini postojeća vlast (Zdravko Krivokapić i Aleksa Bečić, predsjednik Skupštine CG) – koji „igraju ulogu prozapadnih velikosrba“, a koje je doskora nadzirao Abazović u ime Zapada, dok drugi prsten čini DF – koji je otvorena srpsko-ruska ispostava, i s kojima je SAD / Zapad uopće odbio i kontaktirati!

Drugi, pozitivan scenarij političkog raspleta u CG, sukladan zapadnim vrijednostima, temeljio bi se na tome da država –  po uspostavi nove vlade, mora u najkraćem mogućem roku rekonsolidirati svoj ustavni poredak. Zatim mora minimalizirati štete što ih je državnoj samostalnosti i demokratskom poretku nanijela prosrpska uprava koju je formalno vodio Zdravko Krivokapić. Također, moraju se što brže s novom administracijom „zakrpati” rupe u sigurnosnom sustavu, što su ih zajedno „izbušila dva nedemokratska režima, onaj Putinov i onaj Vučićev, i njihovi operativci i kvislinzi – suradnici u Crnoj Gori“, mišljenje je Davora Gjenera.

S obzirom da se do prezentiranih saznanja došlo analizom javnih izvora, ostaje nam nada, koristeći jezik beogradskog povjesničara dr. Nikole Samardžića, da su  „zapadne agenture skrivenije od ruskih“, jer ako je suditi po spomenutim izvorima u ovom dijelu igre „posrednog / prikrivenog rata“ Istoka i Zapada, ruska strana ima bolje raspoređen figure (ili je samo riječ o dojmu kojega stvara „infodemija“!?).

…i tu se negdje krug ove analize, za sada, zatvara!

Mogući zaključak

Ovih dana vidimo zategnutu situaciju na istoku Ukrajine i čini se da će se ona ipak postupno, kroz godine, okončati s nekim tamošnjim, svojevrsnim „Z-4 planom“ ili „Republikom Ruskom“ u Donbasu, sukladno Sporazumu iz Minska, ili pak gledajući dinamički – na neki treći način.

Naime, Rusi su anektirali Krim, dok je spomenuti Donbas ostao u Ukrajini, a to su jedina područja na koja je RF aspirirala.

Dakle, prijetnja ratom, zveckanje oružjem, uz nadziranu inflaciju, moguće su sasvim dovoljan pritisak da se pokrene globalno gospodarstvo – usporeno pandemijom, jer znamo da inflacija potiče ulaganja, dok prijetnja ratom potiče proizvodnju!

Ali što je s našim susjedstvom?

 …tu se situacija čini nešto tmurnija, tim više što je ZB područje na kojem svjetske sile „u manjem mjerilu i s manje rizika“ odmjeravaju svoju moć, eksperimentiraju sa svojim modelima upravljanja, odnosno vode, kako vidimo, rat preko posrednika.

Naime, očito je da će udaraca Vučićeve Srbije po susjedstvu biti još i to sve do onda – dok Srbija ne bude demokratskija i od CG i od BiH i od Kosova, odnosno dok se ne suoči s prošlošću – s počinjenim ratnim zločinima i genocidom.

U tom kontekstu, mora shvatiti i da CG nikada neće biti srbijanski Krim, te da mora zaustaviti pripreme za „događanje naroda“, povodom moguće smjene premijera Zdravka Krivokapića. (Unatoč navedenoj pozitivnoj smjernici – treba biti svjestan da je u međuvremenu Krivokapićeva vlada rasporedila svoje kadrove po „širini i dubini“ državne uprave, te da će vjerojatno mentori iz Moskve u CG primjenjivati i „pozitivna“ iskustva iz nedavnih „preventivnih državnih udara“ koje je nedavno vjerojatno pomogla izvršiti u Bjelorusiji i Kazahstanu!)

Dakle, srpsko bi vodstvo u konačnici trebalo shvatiti da bi imalo više probitaka od širenja demokracije po ZB, nego od širenja nestabilnosti, agresije, odnosno od fašistoidnog koncepta – velike Srbije!

Naravno, u toj bi joj lekciji  trebao pomoći Zapad i to očito Bidenovom metodom batine i mrkve, jer ponašanje i razinu Trumpa smo vidjeli…

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.