Lav Marjan dugo je bio simbol afganistanske izdržljivosti. Više od deset godina nakon njegove smrti, kabulski zoološki vrt opet je jedno od rijetkih mjesta za opuštanje u zemlji koja se guši beskrajnim sukobima.
Žene i djeca, obitelji i mladi parovi guraju se kako bi vidjeli jastrebove, sove i strvinare, vukove, majmune, i nakratko uspijevaju zaboraviti strah od novih napada i nesigurnu budućnost.
“Dolazimo kako bi se opustili, zaboravili brige i tuge”, kaže Muhamed Al Akbari koji je sa suprugom stigao iz pokrajine Ghazni, jedne od onih kojima talibani ne daju mira, i zaustavio se ispred medvjeđe nastambe.
Majmune najviše vole djeca, koja se krevelje i oponašaju njihove zvukove.
U sklopu zoološkog je i mali restoran u kojem se mogu naručiti sokovi, hamburgeri i pomfrit.
Neki posjetitelji odmaraju se pod stabilma i dijele lubenice i dinje.
Zaljubljeni su na klupi ispred gazela, pred kojima ne moraju skrivati ljubav kao na nekim mjestima u gradu gdje bi ih mrko gledali.
Takve su scene vjerojatno posve obične u bilo kojem drugom gradu izuzev Kabula, gdje su samoubilački i drugi napadi dio svakodnevnice.
Kabulski ZOO, smješten u centru grada, jedini je u Afganistanu. Bio je dom mnogim egzotičnim životinjama prije građanskog rata i dolaska talibana na vlast 1996. godine.
Ali rat je i za životinje bio težak. Velika većina njih stradala je ili pobjegla. Neke egzotične ptice preprodane su na crnom tržištu.
Domaće životinje u zoološkom, poput ovaca i koza, gladni stanovnici ukrali su i pojeli. Stara je šala iz tog doba da je natpis “Ne hranite životinje!” trebalo promijeniti u “Ne hranite se životinjama!”.
ZOO se polako, ali uporno obnavljao. Danas ima 600 životinja. Većina ih je stigla kao poklon prijateljskih zemalja, poput Indije i Kine.
“Ovo je danas više nego zoološki vrt. Ovo je mjesto sigurnosti za obitelji”, kaže njegov direktor Aziz Gul Sakib.
Prošle godine 700.000 ljudi posjetilo je kabulski ZOO, što mu je osiguralo dobar prihod i financijsku neovisnost.
Direktor je tim novcem zoološki vrt uspio opremiti nazdornim kamerama i zvučnicima koji, među ostalim, služe i za podučavanje.
“Važno je ljude obrazovati o životu u prirodi jer su mnoge vrste u ovoj zemlji ugrožene”, rekao je Sakib.
Ali u zoološkom više nema njegove glavne zvijezde, Marjana, lava koji je kao trogodišnja zvijer 1978. stigao u kabulski ZOO i do 2002. preživio i nevjerojatne ljudske osvetničke napade i talibane i sovjetsku invaziju prije njih.
Godine 1995. neki se muškarac okladio da se može ušuljati u lavlju nastambu. Marjan nije bio impresioniran i usmrtio ga je za nekoliko minuta. Idući je dan muškarčev brat iz osvete bacio tri ručne bombe u Marjanovu nastambu i teško ga ranio. Spasili ga stručnjaci Liječnika bez granica, ali je ostao gluh, slijep, bez zuba i nepokretan. Napad je izazvao gnjev stanovnika Kabula pa su počinitelja, ne čekavši sud, nasmrt pretukli.
Obožavani Marjan, koji je i u tako teškom stanju poživio do svoje 26. godine, što je dulje od prosjeka životnog vijeka lavova u zatočeništvu, danas ima svoj brončani spomenik na ulazu u ZOO.
A Afganistancima čiji su životi zaglibili u sukobu kojem nema kraja kabulski zoološki vrt i Marjan postali su metafora preživljavanja u neprijateljskom okruženju.
Tekst se nastavlja ispod oglasa