U svojoj kolumni za National Post autor Peter Foster piše o pozadini klimatskog aktivizma te alarmantnih vijesti i predviđanja klimatskih promjena otkrivajući kako su takve politike povezane s idejama Marxa i Lenjina te kako one teže uspostavi potpune kontrole nad društvom.
> Šola: Milanović je za počasnog konzula RH postavio šefa njemačke energetske tvrtke, zašto?
Autor analizira ideje koje iznosi Mark Carney, bivši guverner Banke Kanade i Banke Engleske, u svojoj knjizi “Vrijednost(i): Izgradnja boljeg svijeta za sve”. Cany, ističe autor, u toj knjizi tvrdi da je zapadno društvo moralno pokvareno i da ga je korumpirao kapitalizam donijevši “klimatsku nuždu” koja prijeti životu na zemlji.
Carneyjevi su pogledi, ističe autor, vrlo važni jer je on specijalni izaslanik UN-a za klimatske akcije i financije. On je ujedno i savjetnik britanskog premijera Borisa Johnsona za sljedeću veliku klimatsku konferenciju u Glasgowu, te je savjetnik kanadskog premijera Justina Trudeaua.
Autor ističe:
Od pojave pandemije COVID-a 19 Corney je bio glavni zagovornik političke agende poznate kao “Veliki reset”, “Zeleni New deal” ili “Povratak na bolje”. Svi ti programi zasnovani na tvrdnji da COVID i njegov poremećaj u globalnom gospodarstvu pruža jedinstvenu priliku ne samo za regulaciju klime, već i za stvaranje pravednijeg, sigurnijeg i budnijeg svijeta.
Marx, Engels i Lenjin kao inspiracija
Carney inspiraciju za svoju agendu crpi, između ostalih, od Marxa, Engelsa i Lenjina. No, program kojeg promovira razlikuje se od Marxovog u 2 ključna elementa – prvo, privatni sektor ne treba izvlastiti već učiniti partnerom u preoblikovanju gospodarstva i društva. Drugo, on ne daje obećanje da će se život običnih ljudi poboljšati, već pogoršati. U Carneyevom svijetu bit će ozbiljno ograničen izbor: manje letenja, manje mesa, više neugodnosti i više siromaštva.
Ciljevi dnevnog reda zapravo se već provode, ne prvenstveno zakonodavstvom, već primjenom nevladinog – odnosno nedemokratskog – pritiska na korporativni sektor putem sve širećeg diktata ESG-a (Environmental, Social and Governance criteria – upravljanje okolišem, socijalno i korporativno upravljanje) kao i putem i “održivog financiranja”, koje je osmišljeno da izgladni nesukladne tvrtke.
Corneyevu agendu promoviraju Ujedinjeni narodi i druge međunarodne birokracije i sve veći niz nevladinih organizacija i foruma, posebno Svjetski ekonomski forum (WEF), u kojem je Carney povjerenik. Također ju promoviraju, što najviše iznenađuje, njegove korporativne žrtve. Nitko ne želi postati žrtvena životinja koja bi trebala biti primjer drugima.
Iako Corney temeljito proziva tržišno društvo, ističe autor, on također vjeruje da ovo “nagriženo” društvo zahtijeva velike osobne žrtve za drakonske klimatske akcije i UN-ove ciljeve održivog razvoja.
Carney je glavni pokretač “neto-nule”, ideje da se ljudske emisije povezane s klimom moraju u potpunosti iskorijeniti, pokopati ili nadoknaditi do 2050. godine ako svijet želi izbjeći klimatski Armagedon. Tvrdi da je neto-nulu “društvo visoko cijenilo”. U stvarnosti, ogromna masa ljudi nema pojma što to podrazumijeva; kada Carney govori o ovoj verziji “društva”, on govori o njegovom malom, radikalnom elementu.
Autor primjerćuje kako Corney na temelju činjenice da svijet nije bio spreman na COVID krizu tvrdi i da je svijet slijep pred klimatskom katastrofom, no, pri tome zanemaruje da je COVID realna kriza, dok je klimatska katastrofa samo hipoteza.
Corney zastupa tendenciozne ideje
U nizu primjera autor navodi kako je Corney pozdravlja i zastupa različite tendenciozne ideje i djela. Tako preporučuje djelo novinara Davida Wallace-Wellsa “Nenastanjiva zemlja” kojeg su čak i istaknuti znanstvenici o klimatskim promjenama žestoko kritizirali zbog stvarnih pogrešaka i pretjerivanja, a i sam je njezin autor priznao njegovu tendencioznu svrhu. Zatim hvali aktivizam švedske tinejdžerice Grete Thunberg navodeći je kao autoritet za klimatske znanosti i moralnu filozofiju. Početkom 2020., Greta je demonstrirala svoje potpuno odvajanje od stvarnosti kada je na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu pozvala na trenutni prestanak emisija, što bi dovelo do svjetskog gospodarstva i potencijalno ubilo milijune. Čak i Carney priznaje da ona u tom pogledu odstupa od svoje mudrosti.
Nadalje, autor kolumne spori s Carneyevom analizom statističkih podataka navodeći kritike koje je na njegov rad dao profesor Roger Pielke mlađi, stručnjak za klimu i ekonomiju sa Sveučilišta Colorado.
Autor navodi i Corneyeva pogrešna predviđanja koja je iznio u svom govoru u londonskom Lloyd’su prije Pariške klimatske konferencije 2015. Govor je osmišljen kako bi zastrašio industriju osiguranja da se otuđe od fosilnih goriva.
Carney je istaknuo da je prethodna britanska zima bila “najvlažnija od vremena kralja Georgea III.” Dalje je rekao, “prognoze sugeriraju da možemo očekivati barem daljnjih 10% povećanja kiše tijekom budućih zima.” Kao potporu citirao je prognozu UK Officea za sljedećih pet godina. No njegovo predviđanje ispalo je potpuno pogrešno. Šest zima nakon 2014. prosječno je padalo 39 posto manje padalina od rekorda iz 2014. godine. U međuvremenu je izvještaj Met Officea iz 2018. godine priznao da je „najveći izvor varijabilnosti u UK ekstremnih kiša tijekom zimskih mjeseci bio način prirodne varijabilnosti Sjevernoatlantskih oscilacija, a ne promjenjiva klima“.
Kritike uglednih znanstvenika
„Iznenađuje me da netko s doktoratom znanosti iz ekonomije i iskustvom s nepredvidljivošću financijskih tržišta i gospodarstava u cjelini ne pokazuje veće poštivanje opasnosti predviđanja – i više opreza u ovisnosti na modelima. ” – napisao je Steven Koonin, bivši podtajnik za znanost američkog Odjela za energetiku iz doba Obame.
Carney je, navodi autor, prilikom svojih predavanja dobio nekoliko pitanja od povjesničara Nialla Fergusona. Ferguson je Carneyja pitao zašto se u svojoj raspravi o klimatskom pitanju nije osvrnuo na Bjorna Lomborga (mnogo upućenijeg Skandinavca od Grete), a posebno na Lomborgovu knjigu Lažni alarm u kojoj Lomborg uspostavlja – koristeći se “službenom” znanošću – da ne postoji egzistencijalna klimatska kriza, da se prilagodbom na klimatske promjene može upravljati i da će vrste politika koje Carney promiče vjerojatno mnogo skuplje od bilo kakvog utjecaja ekstremnih vremenskih uvjeta.
Carney, naravno, nije pročitao tu knjigu, ali je odgovorio Lomborgu rekavši da je “prije 15 ili 20 godina prvi put izašao sa svojom knjigom “‘Ne brini o klimi’ Kako to djeluje nas?” Ali Lomborg nikada nije rekao “Ne brinite zbog klime”, on je samo sugerirao da moramo rizike staviti u perspektivu. U međuvremenu Lomborgova nealarmistička teza djeluje puno bolje od teze sudbina poput Carneya.
Ovo odbacivanje nekoga toliko široko cijenjenog kao što je Lomborg, navodi autor, razotkriva licemjerje Carneyjeve izjave u njegovoj knjizi da „stručnjaci moraju slušati sve strane … Svi mi kao pojedinci imamo odgovornost biti otvoreniji i s poštovanjem se suočiti s različitim pogledima ako želimo konstruktivne političke rasprave i napredujemo u važnim pitanjima.”
Ferguson je Carneyu na tom predavanju postavio još jedno trnovito pitanje: Istaknuo je da je od Pariškog sporazuma 2015. godine Kina bila odgovorna za gotovo polovicu povećanja globalnih emisija ugljika i da je u tekućoj godini stvorila veći kapacitet ugljena nego čitav SAD. Što su značila kineska obećanja o nuli do 2060. godine, pitao je Ferguson. Carney nije odgovorio već rekao da je Kina najveći proizvođač automobila bez emisija i vodeći proizvođač obnovljive energije.
“Četvrta industrijska revolucija”
U svojoj se knjizi Carney često poziva na Marxa i Engelsa.
Posebno primjećuje “Engelsovu pauzu”, jedno razdoblje u kapitalističkoj povijesti, početkom 19. stoljeća, kada radnici možda nisu dijelili porast produktivnosti do kojeg je došlo zbog industrijalizacije.
Carney projicira da bi “četvrta industrijska revolucija” (fenomen na koji se WEF često poziva) mogla dovesti do sličnog razdoblja, pružajući tako izvor političkih nemira. “Ako se ovaj svijet viška radne snage ostvari, Marx i Engels mogli bi ponovno postati relevantni.” citira autor Carneya.
Carney tvrdi da su moćne paralele između Marxova i našeg vremena. „Zamjenite platformama tvornice tekstila, strojnim učenjem parni stroj i Twitterom telegraf, a trenutna dinamika odgovara onima iz tog doba. Tada je Karl Marx pisao komunistički manifest u čitaonici Britanske knjižnice. Danas radikalni viralni blogovi i tweetovi izražavaju sličan bijes.”
Autor ispravlja Carneya navodeći da je Komunistički manifest, temeljen na Engelsovom traktatu, Marx napisao u Bruxellesu, a ne u Britanskoj knjižnici.
“Ali važnije je zapamtiti kamo je Marxov pogrešni i nepromjenjivi bijes doveo: do katastrofalnog ekonomskog i političkog modela koji je generirao siromaštvo i masovna ubojstva bez presedana. U međuvremenu, “bijes” je sigurno dvojbena osnova za politiku. Ogorčeni su svakako korisna biračka skupina za one koji traže moć.” – navodi autor.
Cilj je kontrolirati globalno gospodarstvo
Kad je riječ o krizi COVID-a, piše Carney, “Živimo Lenjinovo zapažanje da postoje ‘desetljeća kad se ništa ne dogodi i tjedni kad se desetak godina dogodi.’
Iako Vladimir Lenjin nije znao puno o poslu ili ekonomiji, izjavio je da je “Komunizam sovjetska snaga plus elektrifikacija cijele zemlje.” Carneyev plan je globalni. “Moramo”, tvrdi, “sve elektrificirati i proizvodnju električne energije učiniti zelenom.” Problem je u tome što električna energija na vjetar i solarna energiju treba i pozamašne državne subvencije i rezervu fosilnih goriva kada vjetar ne puše i sunce ne sja. Zelena električna energija je nefleksibilna i skupa – navodi autor.
Kad je Lenjin uništio rusko gospodarstvo nakon brutalnog preuzimanja vlasti 1917. godine, bio je prisiljen povući se i dopustiti nekom privatnom poduzeću da spriječi ljude da gladuju. Međutim, uvjeravao je svoje radikalne suborce da će zadržati kontrolu nad “zapovjednim pozicijama” teške industrije. Carneyjev je plan kontrolirati globalno gospodarstvo zauzimajući zapovjedne visine financija, ne nacionalizacijom, već vršenjem nedemokratskog pritiska da se ukinu fosilna goriva kao izvori energije i zaustavi njihovo financiranje. Privatni sektor treba postati partner u nametanju vlastitog ropstva. Ovo će biti totalitarizam “uradi sam”. – navodi autor.
Da bi postigao svoje ciljeve, Carney je pomogao pokrenuti ključnu organizaciju, Mrežu za ozelenjavanje financijskog sustava (NGFS), zbirku središnjih banaka i regulatora. Također je potpisao sve veći krug aktivista koji se bave mjerenjem i certificiranjem emisija, ekološkim revizijama i ESG ljestvicama. Ovaj dnevni red neizbježno je privlačan transnacionalnim organizacijama poput Međunarodne energetske agencije (IEA), MMF-a, Svjetske banke i OECD-a, čija su carstva unosno isprepletena s globalnim upravljačkim težnja.
Dio Carneyjeve strategije je nametanje “dobrovoljnih” standarda bankarstvu i industriji, a zatim neka vlade te standarde učine obveznim.
Autokratske pretenzije
Autor navodi i kako Carney u svojoj knjizi iznosi autokratske pretenzije.
“Carney je klasičan primjer onoga što je Friedrich Hayek nazvao „fatalnom umišljenošću“ konstruktivističkog racionalizma: uvjerenje da treba odbaciti uglavnom spontane institucije tržišnog poretka u korist smišljenije planiranih aranžmana.” – piše autor.
Autor završava članak riječima:
Iznenađujuće je da je Carneyu, dok je za svoju knjigu odabirao pojedine citate Lenjina, nedostajala ova: „Sad više nema protivljenja, drugovi! Došlo je vrijeme da se opoziciji stane na kraj, da se stavi poklopac na nju. Dosta nam je protivljenja!
Peter Foster autor je 10 knjiga. Najnovija mu je knjiga How Dare You!, zbirka njegovih kolumna za National Post. Njegova je prethodna knjiga bila Zašto grizemo nevidljivu ruku: Psihologija antikapitalizma.
Tekst se nastavlja ispod oglasa