Posebni odbor za asistirano umiranje objavio je svoje izvješće kojim savjetuje vladu o zakonodavstvu o eutanaziji u Kanadi.
Vrhovni sud ukinuo je kanadski zakon o potpomognutom samoubojstvu u veljači 2015. godine, i dao rok parlamentu da do 6. lipnja 2016. godine donese novi zakon.
Odbor preporučuje eutanaziju za osobe s demencijom, za maloljetne osobe, za osobe s psihičkim poteškoćama i bez učinkovitog nadzora.
EPC pravni savjetnik i ustavni stručnjak, Hugh Scher, nazvao je prijedlog povjerenstva “opasanim eksperimentom socijalne politike.”
Globe Mail je objavio razgovor s odvjetnikom Davidom Bakerom, koji je zastupao skupine osoba s invaliditetom u slučaju potpomognutog samoubojstva na Vrhovnom sudu i s Trudom Lemmens, profesorom zdravstvenog prava i politike na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Torontu.
Baker i Lemmens tvrde tvrde da izvješće o potpomognutom samoubojstvu nadilazi opseg odluke Vrhovnog suda, te da su ignorirali dokaze.
“Sud je predvidio(Vladi) donošenje ‘složenog regulatornog režima koji je pažljivo osmišljen’. Izvješće preporuča upravo suprotno, te predlaže otvorenu regulaciju s uvjerljivo najmanjim zaštitnim mjerama.”
Parlamentarni odbor nastoji proširiti kriterije za liječnički potpomognuto samoubojstvo na mentalno zdravstvene uvjete i sve druge poteškoće, uključujući i poteškoće i razvoju, autizam, stečena oštećenja mozga, da ne spominjemo sljepoću i gluhoću.
U biti sve osobe s invaliditetom mogu biti uključene u kriterije, ne uzimajući u obzir odlučnost suda da su ‘psihijatrijski poremećaji’ izričito isključeni, kao i djeca. Odbor preporučuje i pristup za osobe koje pate od demencije, što će stvoriti praktično i etičko minsko polje.
Odbor zanemaruje jake dokaze (detaljna analiza, kao i razne prikaze slučajeva) iz Belgije i Nizozemske, koja potvrđuje da se ranjive osobe stavljaju u opasnost kada se koriste nejasni i široki pristupni kriteriji.Rizik se povećava kada se regulatorni sustav oslanja na pojedinačne liječnike za određivanje pristupa i za procjenu kompetentnosti pacijenta.
Potpomognuto samoubojstvo u tim zemljama sve se više izvodi na ljudima koji su usamljeni i koji su zabrinuti kako će postati ovisni o drrugima, ljudima koji su umorni od života, i ljudima koji pate od mentalnih zdravstvenih stanja, uključujući depresiju, anksioznost, shizofreniju, poremećaje u prehrani , autizam, post-traumatski stres, pa čak i kompliciranu tugu.
Baker i Lemmens zaključuju: “Zamislite kada bi Kanada postala zemlja u kojoj ljudi, uključujući i djecu, bivaju eutanizirani zbog nedostatka pristupu odgovarajućoj palijativnoj i drugoj zdravstvenoj zaštiti”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa